Filološki i lingvističkometodički rad Nikole Simića: Udžbenička literatura u postkalajevskom periodu ili Raskid s bosanskom lingvometodičkom školom
Philological and Linguistic-Methodical Work of Nikola Simić: Classbook Literature in Post-Kallay Period or Breakup with Bosnian Linguistic-Methodical School

Summary/Abstract: O filološkom i lingvističkometodičkom radu Nikole Simića nema posebnih naučnih razmatranja u našoj lingvističkoj literaturi iako se radi o značajnom autoru. Simićeva Gramatika imala je svoju zanimljivu predhistoriju. Naime, 1907. godine ministar zajedničkih poslova i finansija u Zemaljskoj vladi Štefan Burijan pod pritiskom javnosti, osobito srpskog i hrvatskog lobija, donio je iznuđenu odluku/naredbu o napuštanju naziva bosanski jezik, a zvanični naziv jezika u Bosni i Hercegovini postao je "srpsko-hrvatski jezik". Godine 1912. Zemaljska vlada raspisala je Anketu o jeziku i pravopisu u BiH u nastojanju da pravopisno ujednači nove školske udžbenike. Za Anketu je glavni elaborat izradio profesor Gimnazije u Banjoj Luci Nikola Simić koji će 1913. godine podnijeti glavni referat za savjetovanje pod nazivom: "Tehnički izrazi u gramatičkoj nastavi srpsko-hrvatskog jezika". Iste godine bit će štampana i gramatika srpsko-hrvatskog jezika na njemačkom jeziku ("Serbokroatische Grammatik", Berlin und Leipzieg, 1913.) koju će objaviti Vladimir Ćorović, ugledni istoričar i književni kritičar iz Sarajeva, inače djelatnik u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Sve ove knjige i dešavanja u domenu jezičke politike nakon 1910. godine bili su svojevrsne predradnje za pojavu kapitalno važne "Gramatike srpsko-hrvatskog jezika" (1916.) Nikole Simića. Ovu je gramatiku M. Okuka označio kao modernije djelo "nego što je bilo Vuletićevo, i u sadržaju, a posebno u terminologiji".

• Details
• Contents