Hrvatski jezik i filologija netočnih navoda
Croatian Language and Philology of Incorrect Statements

Summary/Abstract: Hrvatski je jezik lektološki divno ustrojen. Povijest njegova ustroja pokazuje kontinuitet i stalnost uz presudne inovativne promjene. U pogledu na svoju lektološku složenost sličan je njemačkomu jeziku, a u opreci je sa srpskim jezikom. S obzirom na tri glavna tipa hrvatskih dijalekata, štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga, tzv. tronarječnost bitna je značajka hrvatskoga jezika. Nasuprot tomu je srpski jezik samo štokavskoga tipa, dakle, u njemu nema kajkavskoga i čakavskoga tipa, iako se njegov štokavski tip sastoji od jednoga srednjojužnoslavenskoga kao glavnoga i od torlačkoga tipa na jugu Srbije, koji je pod snažnim utjecajem balkanskih jezika. Tronarječnost je bitna značajka i u povijesti hrvatskoga književnog jezika. Ne samo da se hrvatsko književno stvaralaštvo služilo hrvatskocrkvenoslavenskim jezikom, vec i svima trima dijalektnim osnovicama na kojima su nadograđene i izgrađene tri književnosti. Ujedno je postojala i stanovita, posebice rječnička međusobna propusnost u stvaralaštvu tih triju književnosti. I novonastali je opcehrvatski književni jezik uz svu svoju temeljnu štokavskost od početka uvažavao načelo tronarječnosti u toj mjeri da se načelno ne isključuje prihvacanje kajkavskih i čakavskih riječi.

• Details
• Contents