Post festum. 1962. Vitae, a ne vita
Tvoja molba da napišem ‘vita’ dovodi me u nepriliku. Jer ‘vita’ ja nisam imao. Ne mogu se sjetiti. emigranti to nisu u stanju. Singular ‘život’ je nama, od povijesti svijeta gonjenima, na prevaru pokraden. Čujem Tvoju primjedbu: nijedan život nije singularan; niko nema jedan ‘vita’; ne postoje životi koji se ne raspadaju u pojedinačne faze; pod ‘životom’ mi svakako podrazumijevamo jedinstvo tih rasparčanih faza; i činjenica da se život raščlanjuje u faze ne uništava sjećanje. – Priznajem. Samo što se prelazi iz jedne faze u drugu obično odigravaju na pozadini ili u okviru jednog okruženja, koje se, čak i kad se mijenja, osjeća kao konstanta. i što ta konstanta okruženja obično osigurava povezanost životnih faza.
More...