We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
In the narrative fiction of the Serbian writer Milorad Pavić, the theme of time plays a crucial role in constructing postmodernist discourse. The present study will take into account the work of literary critics Mark Currie and Ursula Heise on the topic of time and then examine the ways in which temporal relationships fashion the fictional discourse in Pavić’s The Inner Side of the Wind: Or, the Novel of Hero and Leander (1991). Our investigation will consider the variety of temporal strategies used in the novel such as: alternating chronology with temporal discontinuities; occasional lapses of explicit temporal indications; temporal fragmentation; the presence of flashbacks; prolepsis, and retrospectives. We will discuss this impressive variety of temporal strategies in the context of postmodernist poetics.
More...
Notre étude propose une halte dans la poésie religieuse d’Adam Puslojić. L’écrivain serbe contemporain ne se prononce pas pour des définitions tranchantes, mais subjectives, issues des expériences dysphoriques et/ou euphoriques, vécues dans le temps-espace terrestre. Sa quête est pour quelque chose qui puisse remplacer cette vie terrestre, à savoir la patrie céleste, car lui, il veut bien vivre ici-bas comme dans les cieux. Chemin faisant, l’âme n’est pas sure, elle trébuche souvent, mais tant de fois qu’elle tombe, autant elle se redresse, avec la promesse faite de ne plus s’égarer. La poésie religieuse romantique française, publiée dans la première moitié du XIXe siècle, met en discussion, par la voix d’Alfred de Vigny et par ses poèmes parus dans le volume Les Destinées, le thème littéraire du doute. Le modernisme dont le début est le romantisme met en exergue ce sentiment : par exemple, dans le poème Moïse le personnage biblique et le héros de Vigny sont si éloignés l’un de l’autre, car le second est la projection du moi lyrique dans une structure poétique biblique, mais dont la signification est tout autre par rapport aux réalités historiques de l’Ancien Testament. Le corpus littéraire de notre entreprise critique : le dernier volume de vers d’Adam Puslojić Cerul, în direct. Les méthodes employées: la méthode thématique et la méthode comparative. Les objectifs de la démarche critique: analyse herméneutique des dénominations de Dieu dans les poèmes du volume mentionné ; analyse des moyens stylistiques par le biais desquels ces noms de Dieu sont mis en oeuvre.
More...
Prose poetry by Zvonko Karanović ("Sve to nisu ljudi"; "Poema "; "Skarlet"; "Tehnika lirskog romana (Incident)"; "Pin–ap"; "Stela"; "Blizanac"; "Održavanje ravnoteže"; "Poslednjeg dana na planeti"; "Vajt"; "Begunac"; "Otmica"; "Činilo se da je sve u redu"; "Lovci u snegu")
More...
Poetry by Vladan Krečković ("Avgust, još jednom"; "Noć i bez poziva"; "Sanatorijum"; "Ako psi budu lajali"; "Hibakuša")
More...
Poetry by Lazar Prendović ("Nemi cirkus"; "Kranovi se propinju"; "Drugari u BMW–u"; "Šljokica"; "O pepelu i utapanju")
More...
Poetry by Kristina Milosavljević ("ana, ti i ja"; "kolena"; "brižnost"; "vremenska prognoza za 10 dana ili čitav život ", "Bregalnička")
More...
In this paper we tried to illustrate how various literary and philosophical theories can be applied to interpretation of the play “Balkanski špijun” (“Balkan Spy”) by a famous contemporary Serbian playwright, Dušan Kovačević. In the introductory part of the paper, we analyzed the play “Balkanski špijun” according to the basic principle of Manfred Pfister’s drama theory—the overlapping of the internal and external communication system. We used Pfister’s theory to better explain in which ways reality figures in Kovačević’s play and to show that his work relies on comedies written by the great Serbian comedy writer, Kovačević’s predecessor, Jovan Sterija Popović. In the second segment of the paper, we considered the functioning of ideologically determined subjects, Ilija and Danica, and in the third and the central part of the work, we tried to present Ilija’s world as simulacrum induced.In all the segments of this work, we tried to show how modern theories related to different domains of human thinking can be successfully applied in the interpretation of a complex work of art such as “Balkanski špijun” by Dušan Kovačević.
More...
Every literary work changes over time because its context and the people who read it change. This is especially true for the Serbian-Yugoslav author Dragoslav Mihailović (1930–2023), who published his first text in 1957. He was publicly attacked by Tito in 1969 and received, nevertheless, all his country’s major literary awards during his life. Three stages of reception stand out: first the 1960s, marked by the peak of Yugoslavia’s liberalization and a shift towards a nationally oriented consciousness; secondly the period after Tito’s death, where criticism of Yugoslav socialism fatally coincided with nationalist movments; and thirdly the present, in which a return to a less politicized reception of literature is taking place.
More...
Poetry by Maša Seničić; "Tvoje šake ostaju", "Tvoja kuća ostaje", "Tvoja uputstva ostaju", "Tvoja obala ostaje", "Tvoja jutra ostaju", "Tvoja ruševina ostaje", "Tvoj jezik ostaje", "Moj jezik ostaje".
More...
Da li je primereno reći da sam bio tužan? Kako sam mogao osetiti tugu za onim koga sam poznavao sasvim površno i više izdaleka, naizgled tek kao jednog od brojnih starijih kolega, s kojima sam tu i tamo, različitim povodima, učestvovao na tekućim književnim događajima, i nakon njih neobavezno ćaskao, uglavnom o istim tim povodima. Kada sam prvi put sedeo sa Davidom – da li imam prava da ga, uprkos pomenutoj skromnoj bliskosti, zovem samo David? – sećam se da smo, između ostalog, razgovarali o Dilanovim albumima iz šezdesetih: čudio sam se kako je mogao da Nashville Skyline, koji, pravo govoreći, jedva da ima hitova, pretpostavi klasicima poput Highway 61 Revisited ili Blonde on Blonde, ali takav izbor je, onima kojih se to tiče, dakako nešto govorio.
More...
Pre tri godine, pisao sam ovako: „Jednom sam, nakon nekakvog festivala, osujetio njegovu ideju o noćnom provodu. Ustajao sam rano narednog jutra i putovao dalje, a znao sam da s njim to neće lako okončati. Dao sam mu svoj roman i rekao kako je to jedini način da ga pročita. I tako je i bilo. I onda mi je, iz autobusa, slao poruke. I označavao mesta koja su mu se dopala. I to me obradovalo. To su bila ta mesta.” A to je bilo o Bekimu Sejranoviću, ali nismo bili sami tad, nas dvojica, na tom festivalu. Na Bekimovoj strani, a bila je to strana noćnog provoda, nalazio se i David Albahari. Postrojio sam tu dvojicu i saopštio im da svi krećemo ka hotelu, i to odmah, jer sam „ovog” (Albaharija) već imao priliku da nosim do hotelske sobe. Verovatno sam delovao pedagoški ubedljivo, pa su poslušali i snuždeno krenuli za mnom. I ostala mi je ta slika. Smešna je. A njih dvojica su otišli.
More...
Celokupno životno delo Davida Albaharija daleko prevazilazi ono što bi moglo stati u jednu običnu književnokritičku ili književnoistorijsku studiju. Zasnovano na neprekidnom osluškivanju savremenosti sveta i manifestacija te savremenosti u svetskom kontekstu, Albaharijevo delo otvorilo je srpsku i jugoslovensku književnost jednom sasvim novom načinu pripovedanja i razumevanja književnosti. Nenametljiv i tih kakav je bio, Albahari za samog sebe ne bi rekao da je revolucionaran ili radikalan pisac iako je to zapravo i bio i ostao: neprekidno bivajući „na ti” sa savremenim kontekstom svetske književnosti i kulture, tj. sa savremenošću samom, on je uporno, tihim radom, menjao poetičku paradigmu srpske književnosti, smeštajući srpsku književnost svojim pripovedanjem u kontekst i tokove te savremenosti.Celokupno životno delo Davida Albaharija daleko prevazilazi ono što bi moglo stati u jednu običnu književnokritičku ili književnoistorijsku studiju. Zasnovano na neprekidnom osluškivanju savremenosti sveta i manifestacija te savremenosti u svetskom kontekstu, Albaharijevo delo otvorilo je srpsku i jugoslovensku književnost jednom sasvim novom načinu pripovedanja i razumevanja književnosti. Nenametljiv i tih kakav je bio, Albahari za samog sebe ne bi rekao da je revolucionaran ili radikalan pisac iako je to zapravo i bio i ostao: neprekidno bivajući „na ti” sa savremenim kontekstom svetske književnosti i kulture, tj. sa savremenošću samom, on je uporno, tihim radom, menjao poetičku paradigmu srpske književnosti, smeštajući srpsku književnost svojim pripovedanjem u kontekst i tokove te savremenosti.
More...