Hiljadu i jedna misao
U sedmom stoljeću nove ere Evropa se nalazi u stagnaciji. Na zapadni dio kontinenta neprestano kidišu barbarski osvajači, od kojih su neki po imenu kršćani, iako su i dalje privrženi svojoj staroj vjeri. Svi oni, bez obzira na to da lije riječ o Vandalima, Vizigotima, Alanima ili Hunima, za cilj su odabrali Rim kao simbol imperijalne moći. Na drugoj strani Evrope je Istočno rimsko carstvo duboko upleteno u dugi i iscrpljujući rat sa Sasanidskim carstvom, koji je obje države iznurivao do krajnjih granica. Crkva se nalazila u stanju duhovne obamrlosti i dopuštala je samo jednu ograničenu interpretaciju Svetog pisma. Monasi su se povukli u samostane posvećujući se kontemplaciji. Duhovni život bijaše obilježen atmosferom izolacije i ugroženosti. Učenjaštvo i sekularno obrazovanje potpuno bijahu izgubljeni: znanstvena djelatnost je praktički zamrla, nije više bilo znatiželje, samo strah od novog i stranog.
More...