We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Democratic changes at the beginning of new century marked the new reform directions in the social welfare system with aim to overcome the problems inherited from the previous period − the extreme centralization of the system, high rates of institutionalization, lack of community-based services and the passive position of the beneficiaries in the social welfare system. Therefore, the recognition of deinstitutionalization as one of the basic directions of social welfare reform coincided with these changes. EU integration process of the Republic of Serbia has further enforced and accelerated the incorporation of international standards into national legislation, creating a legal framework for combating discrimination and respect for human rights of people with intellectual and mental disabilities. However, as the medical model of disability was the dominant paradigm for a long time and deeply rooted into social protection system, professionals and policy for persons with disabilities, the positioning from institutional toward care and protection in community has been going on very slow. Despite the existence of formal commitment to transform the system, the process of deinstitutionalization of people with intellectual and mental disabilities in Serbia has not been performed in accordance with the basic requirements which are essential for the success of the process and exercise of the rights of these people. This paper analyzes the extent to which current organization of social protection system is in accordance with the basic principles of deinstitutionalization that are prerequisites for the realization of the rights of the people with intellectual and mental disabilities in accordance with international and national standards.
More...
Identitet može biti definisan kao lična karakteristika bilo kojeg pojedinca, a koju dijele članovi_ice određene društvene grupe. Psiholozi najčešće koriste termin identiteta da opišu osobni identitet, dok ga sociolozi koriste da opišu društveni identitet. Termin pregovaranje identiteta u sociologiji označava proces u kojem osoba pregovara sa društvom o značenju svog identiteta. Društvo i kultura preko manje-više organizovanog sistema uloga i sistema značenja koje im pripusuje, daje mogućnost pojedincima da strukturiraju svoje aktivnosti, ali i značenja koje im pridaju. Međutim, društvo ne posjeduje jasan i konačan niz uloga, niti u društvu postoji apsolutni koncenzus oko normi i značenja koje uloge sa sobom nose. Da bismo razumjeli prakse koje pojedinci_ke imaju tokom svog života, neophodno je da razumijemo njihovo shvatanje sebe i značenje i značaj tih praksi u njihovom svakodnevnom životu. Drugim riječima, neophodno je da prihvatimo i razumijemo višestrukost ispoljavanja identiteta koji predstavljaju rezultat aktivnog odnosa individue i društva. Svaka osoba ima pravo definirati svoje tijelo i vlastite identitete, te zahtijevati od društva da to poštuje. To uključuje samodefiniranje i slobodno izražavanje vlastitog spolnog i rodnog identiteta i vlastite seksualne orijentacije. Međutim, rigidne društvene klasifikacije spola, roda i seksualne orijentacije ne prepoznaju i ne priznaju postojanje i ispoljavanje različitosti izvan definiranih okvira i njima imanentnih obrazaca ponašanja i djelovanja.
More...
Diskriminaciju ljudi nehetero seksualne orijentacije i “drugačijih” rodnih identiteta možemo pratiti već stoljećima. Od ranog srednjeg vijeka mržnja prema ljudima koji nisu heteroseksualne orijentacije počinje da se institucionalizira, primarno kroz crkvene strukture. Počinju progoni homoseksualaca, lažne optužbe za homoseksualnost (koja se tada nazivala sodomija) u svrhe postizanja političkih ili drugih ciljeva. Jedan od primjera jeste red templara koji je cijeli uništen upravo po ovim osnovama. Iako je homoseksualnost bila nešto što se aktivno pokušavalo iskorijeniti, služila je i kao sredstvo za ucjene, klevete i optužbe. Tokom stoljeća koja su uslijedila, osobe optužene za homoseksualnost bile su u sadašnjim evropskim zemljama podvrgavane kaznama kao što su utapanje, davljenje, odrubljivanje glave, kastriranje, vješanje, spaljivanje i slično (Mondimore 2003: 187). Iako su dolaskom prosvjetiteljstva ovakve kazne znatno smanjene, počinju se pojavljivati kvazimedicinske i kvazinaučne teorije o degeneracijama i iznalaziti raznorazna opravdanja za formalnu kriminalizaciju homoseksualnosti (Mondimore 2003: 187). Tokom dvadesetog stoljeća homoseksualnost je bila kriminalizirana u skoro svim zemljama, i povlačila je za sobom dugotrajne i stroge kazne.
More...
Diskriminaciju ljudi nehetero seksualne orijentacije i “drugačijih” rodnih identiteta možemo pratiti već stoljećima. Od ranog srednjeg vijeka mržnja prema ljudima koji nisu heteroseksualne orijentacije počinje da se institucionalizira, primarno kroz crkvene strukture. Počinju progoni homoseksualaca, lažne optužbe za homoseksualnost (koja se tada nazivala sodomija) u svrhe postizanja političkih ili drugih ciljeva. Jedan od primjera jeste red templara koji je cijeli uništen upravo po ovim osnovama. Iako je homoseksualnost bila nešto što se aktivno pokušavalo iskorijeniti, služila je i kao sredstvo za ucjene, klevete i optužbe. Tokom stoljeća koja su uslijedila, osobe optužene za homoseksualnost bile su u sadašnjim evropskim zemljama podvrgavane kaznama kao što su utapanje, davljenje, odrubljivanje glave, kastriranje, vješanje, spaljivanje i slično (Mondimore 2003: 187). Iako su dolaskom prosvjetiteljstva ovakve kazne znatno smanjene, počinju se pojavljivati kvazimedicinske i kvazinaučne teorije o degeneracijama i iznalaziti raznorazna opravdanja za formalnu kriminalizaciju homoseksualnosti (Mondimore 2003: 187). Tokom dvadesetog stoljeća homoseksualnost je bila kriminalizirana u skoro svim zemljama, i povlačila je za sobom dugotrajne i stroge kazne.
More...
Diskriminaciju ljudi nehetero seksualne orijentacije i “drugačijih” rodnih identiteta možemo pratiti već stoljećima. Od ranog srednjeg vijeka mržnja prema ljudima koji nisu heteroseksualne orijentacije po - činje da se institucionalizira, primarno kroz crkvene strukture. Poči - nju progoni homoseksualaca, lažne optužbe za homoseksualnost (koja se tada nazivala sodomija) u svrhe postizanja političkih ili drugih ci - ljeva. Jedan od primjera jeste red templara koji je cijeli uništen upravo po ovim osnovama. Iako je homoseksualnost bila nešto što se aktivno pokušavalo iskorijeniti, služila je i kao sredstvo za ucjene, klevete i optužbe. Tokom stoljeća koja su uslijedila, osobe optužene za homo - seksualnost bile su u sadašnjim evropskim zemljama podvrgavane ka - znama kao što su utapanje, davljenje, odrubljivanje glave, kastriranje, vješanje, spaljivanje i slično (Mondimore 2003: 187). Iako su dolaskom prosvjetiteljstva ovakve kazne znatno smanjene, počinju se pojavljivati kvazimedicinske i kvazinaučne teorije o degeneracijama i iznalaziti raznorazna opravdanja za formalnu kriminalizaciju homoseksualno - sti (Mondimore 2003: 187). Tokom dvadesetog stoljeća homoseksual - nost je bila kriminalizirana u skoro svim zemljama, i povlačila je za sobom dugotrajne i stroge kazne.
More...
Razvoj ljudskih prava u Bosni i Hercegovini nemoguće je pratiti van konteksta države u čijem je sastavu bila, bivše Jugoslavije, te okruženja u kojem se ona trenutno nalazi; događaja kroz koje je prošla i utjecaja iz vana. U tom smislu, nemoguće je analizirati prava seksualnih i rodnih manjina bez ovih okvira koji su postavljeni jer su ti faktori neminovno utjecali na stvaranje, kršenje, borbu ili ostvarivanje prava seksualnih i rodnih manjina.
More...
Pozicija Ostalih danas se primarno posmatra sa aspekta presude Sejdić-Finci protiv BiH, te se u tom smislu s posebnom pažnjom razmatraju prava Ostalih kao skupine u odnosu na kolektivna prava koja ostvaruju konstitutivni narodi. Često se pri tome zaboravljaju dvije činjenice: Ostali nisu homogena grupa okupljenih pojedinca i pojedinki koja dijeli nacionalno, etničko ili vjersko porijeklo, a drugo, brojni građani i građanke koji se izjašnjavaju kao pripadnici i pripadnice Ostalih zapravo ne traže kolektivna prava, već podizanje stepena uvažavanja individualnih prava u ustavnopravnom poretku BiH.
More...
Sredinom juna tekuće godine, medijima je odjeknula vijest o drugostepenoj presudi Kantonalnog suda Hercegovačko-neretvanskog kantona kojom se odbacuje prvostepena presuda Općinskog suda u Mostaru u slučaju podnošenja kolektivne tužbe na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije, člana 17 (Kolektivna tužba za zaštitu od diskriminacije), od strane Udruženja Vaša prava BiH, a u vezi sa praksama segregacije učenika/ca u obrazovanju, poznatim kao „dvije škole pod jednim krovom“. Naime, Općinski sud je u Mostaru 27. aprila 2012. godine ovakav model proglasio diskriminatornim, presudivši u korist podnositelja žalbe te nalažući tuženima preuzimanje odgovarajućih koraka kako bi se do, tada predviđenog, 1. septembra 2012. godine, ustanovile jedinstvene integrisane multikulturalne obrazovne ustanove. Nakon žalbenog postupka, Kantonalni sud Hercegovačko-neretvanskog kantona u potpunosti je odbacio prvostepenu presudu, karakterizirajući, između ostalog, pitanje problema ovog fenomena kao političko pitanje koje nadilazi okvire i ingerencije pravosuđa. Intenzivne pravne i druge rasprave iz proteklih godinu dana, time su dobile svoj, vjerovatno neo- čekivani, epilog.
More...
Socijalizacija i socijalna inkluzija, dvije vrlo često zanemarivane funkcije obrazovanja, u bh. kontekstu predstavljaju marginalne teme, uglavnom izvan fokusa interesovanja ovdašnjih vlasti ali i – simptomatično – izvan diskursa nastavnog osoblja, pogotvo kada su posrijedi osnovno i srednje obrazovanje. U praksi, bh. obrazovanje popraćeno je nekim od drastičnijih vidova segregacije, prevashodno kroz podijeljeno obrazovanje, ali i kroz izostanak generalne senzibiliziranosti prema etničkim i kulturnim grupama koje su u određenoj obrazovnoj instituciji u manjini, čime se ustanovljavaju nesvjesni ili svjesni mehanizmi ekskluzije. Osim toga, bh. obrazovanje nedovoljno je osvijestilo svoju ulogu u očuvanju kulturne različitosti i pluraliteta etničkih identiteta. U tom smislu, integrativna društvena funkcija obrazovanja nikako ne smije postati asimilacijska, odnosno ne smije biti vođena asimilacijskim politikama. Mada dnevnopolitički diskurs obiluje frazama i floskulama o jednakopravnosti etničkih manjina i zalaganju za poboljšanje njihovog položaja, u praksi izostaju konkretne akcije i mehanizmi koji bi takvu retoriku imali prevesti u djelo, odnosno zbilju. Vjerovatno najbolji primjer jesu obrazovni problemi najbrojnije etničke manjine u BiH – Roma/kinja. Naime, bh. mediji kao i dio nevladinih organizacija duži niz godina upozorava na marginalizaciju Roma/ kinja u BiH, a uzrok problema, između ostalog, moguće je tražiti i u sferi formalnog obrazovanja.
More...
Priručnik za rad na prevenciji i prevazilaženju diskriminacije za mlade i učenike “Za školu bez diskriminacije!” nastao je u okviru projekta 360° Pun krug za ljudska prava, koji uz podršku Evropske unije realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa NVO Alternativna teatarska kompanija (ATAK) iz Podgorice, Kućom ljudskih prava iz Zagreba i Međunarodnim festivalom dokumentarnog filma (BELDOCS) iz Beograda, a u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Jedan od specifičnih ciljeva projekta je promocija koncepta obrazovanja bez diskriminacije u formalnom obrazovno-vaspitnom sistemu i razvoj antidiskriminacione i kulture ljudskih prava među mladima. Zato je ovaj priručnik namijenjen mladima i učenicima kako bi im bio od pomoći u prepoznavanju, prevenciji i procesuiranju slučajeva diskriminacije, drugih kršenja ljudskih prava i nasilja unutar školskih ustanova i pred institucijama van obrazovnog sistema. U priručniku su detaljno pojašnjeni pojmovi diskriminacije i njenih različitih manifestacija, uloge i odgovornosti učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, a dat je i kratak pregled institucionalnog okvira koji štiti od diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uz postupak procesuiranja slučajeva unutar i van školskog sistema. Krajnji cilj priručnika “Za školu bez diskriminacije!” je da pruži podršku mladima da aktivno učestvuju u zaštiti vlastitih prava, prevenciji diskriminacije i kršenja prava drugih, kao i u zagovaranju i promociji kulture ljudskih prava u školskoj i lokalnoj sredini.
More...
Mnogi ljudi stigmatizovani su zbog njihove stvarne ili percipirane seksualne orjentacije i ne mogu u potpunosti da uživaju univerzalna ljudska prava. Prava LGBTIQ osoba dio su korpusa međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda koja baštine sve demokratske države i zaštićena su međunarodnim i domaćim aktima. Sloboda, pravednost i jednakost u različitostima osnova su za život dostojan čovjeka. Biti slobodan da se krećeš, misliš, govoriš, živiš i voliš koga želiš odlike su progresivnih društava sa najvišim demokratskim standardima. Neusaglašenost sa rodnim stereotipima o muževnosti i ženstvenosti u jednom društvu rađa neprijateljstvo i diskriminaciju prema osobama koje svoje intimne, romantične ili supružničke veze zasnivaju sa osobama istog pola. Za napredak jednog društva od izuzetne je važnosti da postoji svijest o ljudskim pravima i slobodama. Ako ljudi masovno nijesu uvjereni da svako ima pravo na ove slobode, onda je teško očekivati društveni progres. U crnogorskom društvu i dalje žive predrasude i stereotipi o tome da postojanje LGBTIQ osoba dovodi do kršenja morala, tradicije i opšteprihvaćenog ponašanja i načina života. Zato je potrebna promjena stavova građana i građanki i prihvatanje i uvažavanje različitosti. Podaci govore da se Crna Gora kreće u dobrom pravcu na polju zaštite LGBTIQ prava, a međunarodne i domaće organizacije pozivaju na nastavak borbe protiv homofobije i transfobije uključujući sistematske aktivnosti podizanja svijesti kroz edukaciju. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz februara 2019. godine, u okviru projekta “NE diskriminaciji – DA različitostima”, pokazalo je da postoji napredak u stavovima javnog mnjenja u Crnoj Gori o LGBTIQ populaciji u odnosu na 2016.godinu1 . Bilježi se pozitivniji stav u odnosu na LGBTIQ osobe, ali generalno i veća tolerancija nego u prethodnom istraživanju. Za razliku od jedne petine u ranijem periodu, sada polovina ispitanika smatra poželjnim prisustvo naučnog diskursa u javnosti o problemima vezanim za LGBTIQ osobe, a 73% građana podržava da njihova djeca prisustvuju naučnim predavanjima o ovim temama. Čak tri četvrtine ispitanika odlučilo bi se za vrhunskog hirurga bez obzira na to koja je njegova seksualna orjentacija. Istovremeno, raste udio onih koji vjeruju da je priča o LGBTIQ osobama prenaglašena, a svega 27% bilo bi spremno da podrži odmah i u potpunosti svoje dijete kad sazna za njegovu ili njenu drugačiju seksualnu orjentaciju. Sa 70 na 50% opala je podrška građana stavu da LGBTIQ osobe mogu u javnosti izražavati svoje emocije. Ipak, danas je značajno manji broj onih koji opravdavaju verbalno i fizičko nasilje nad LGBTIQ osobama, a 81% je onih koji bi svjedočili o takvom nasilju jer smatraju da niko ne treba da trpi nasilje zbog različitosti. Sve više građana vjeruje i da se Povorka ponosa organizuje sa ciljem ukazivanja na diskriminaciju LGBT osoba - danas je to 53%, za razliku od 36% u 2016. Kada je u pitanju izvještavanje medija o Povorci ponosa, četiri od deset građana smatraju da mediji izvještavaju neutralno dok četvrtina vjeruje da mediji ne bi trebalo da informišu o tome. Istraživanje je, takođe, pokazalo da političke partije mogu biti proaktivnije u zastupanju LGBTIQ prava jer bi im to sada donosilo manje negativnih poena nego ranije. Građani kao najodgovornije za borbu protiv homofobije izdvajaju Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, obrazovne institucije i nevladine organizacije. „Stav prema LGBTIQ osobama u Crnoj Gori definitivno doživljava značajne promjene u pozitivnom smislu što daje vjetar u leđa svima nama koji se borimo za ostvarivanje prava svih osoba bez obzira na seksualnu i rodnu orjentaciju. Ovo istraživanje može biti i najava nove zrelosti crnogorskog društva kad je u pitanju tolerancija i prihvatanje”, poručili su iz CGO-a. No, iako je istraživanje pokazalo da je za usvajanje Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola porasla podrška ispitanika sa 18 na 55%, ovak zakonski tekst ipak nije izglasan u Skupštini Crne Gore. Nakon glasanja u Parlamentu 31.jula 2019.godine, nevladine organizacije koje se bave zaštitom LGBTIQ prava poručile su da je to veliki poraz za demokratiju i evropski put Crne Gore, ali da ih to neće pokolebati da nastave borbu za svoje dostojanstvo i boljitak cjelokupnog društva.
More...
TPO Fondacija je tokom 2015. godine, u okviru projekta „Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju (IKDE)“, počela s radom na drugom izdanju stripa „NIRA“. Radeći s učenicima i učenicama srednjih škola kroz radionice koje uključuju teme o građanskom aktivizmu, angažiranoj umjetnosti, ljudskim pravima te radi potrebe za nastavkom učenja o vlastitim pravima i obavezama u zajednici u kojoj živimo, TPO Fondacija je pokrenula publiciranje novih priča o junakinji Niri u drugoj ediciji istoimenog stripa. Novih pet epizoda stripa „NIRA“ držat će vašu pozornost i potaknuti vas na razmišljanje o vašem vlastitom djelovanju u zajednici u kojoj živite. Učeći da ne smijemo biti slijepi pred nepravdom, „NIRA“ će nas ponukati da preispitamo vlastitu odgovornost prema sebi i drugima.
More...
U okviru projekta „Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju (IKDE)“, TPO Fondacija je pokrenula publiciranje stripa „NIRA“ kako bi ljudska prava približila mladim ljudima, posebno tinejdžerima. Vodeći se idejom da mladi ljudi trebaju biti nositelji promjena u društvu kroz različite aktivnosti, TPO Fondacija je kreirala poseban materijal koji će ih na primjeren način potaknuti da artikuliraju pitanja ljudskih prava u svom okruženju. Strip „NIRA“ kao izražajna forma, koja komunicira različite poruke ispreplitanjem slike i riječi o ljudskim pravima i njihovoj primjeni, potiče mlade da uče, promišljaju i rade, te na taj način spajaju kreativnost i građanski aktivizam. Junakinja ovog stripa, Nira, na autentičan način predstavlja jedan od modela angažirane mlade osobe i osviještene građanke koja vlastitim primjerom svakodnevno pokazuje hrabrost i inicijativu za promjene u društvu. Ona je svjesna poteškoća s kojima se susreće društvo u kojem živi, ali se opire pasivnom, inertnom i jednoličnom društvu koje svojom šutnjom i neaktivizmom dopušta kršenje ljudskih prava. Ustrajna je u svojim ciljevima, podiže svoj glas i pokreće se, ne dopuštajući da pred mojim očima vlada nepravda i bezakonje. Svojim idejama, željama i aktivizmom pridobiva podršku svojih prijatelja/ica te uspijeva promijeniti stavove okoline.
More...
Shining Humanity: Life Stories of Women Peace Builders in Bosnia and Herzegovina is a collection of biographies of eleven local peace leaders from varying ethnic, religious, and non-religious backgrounds. As these stories begin to illuminate the women’s deep faith in humanity, they can help to teach us how to become fully human beings in difficult wartime and postwar situations. The women selected for inclusion in this book showed genuine humanity (ljudskost) in the darkness of war and suffering but dared to imagine a life beyond the imposed boundaries of violence and fear. The goal of this book is to shed light on the women’s side of peace work and on women’s efforts to (re)build, to heal, to reconcile, to empower, and to embrace all the challenges and complexities of the post-war Bosnian realm. These women hope to teach the next generation that each and every person has the capacity to do something good, and for this to happen young people need only have faith that it is indeed possible to change things for the better. The author examines how moral imagination functioned in the lives of women peace builders as they proceeded to make progress in their efforts to bring peace to their communities; she looks for the social history of Bosnia and Herzegovina, its special dynamics, values, and norms; she discusses the role of religion in peacebuilding in an overwhelmingly de-secularized society, and finally she highlights in the women’s stories the achievements of ordinary women who made extraordinary journeys. This analytical account of the life stories of Bosnian women peace builders provides valuable anthropological material from the local Bosnian context, material that can offer guidance for other regional and even global peace builders. Readers will learn that peacebuilding in BiH was motivated by the concepts of both care ethics and feminist ethics of justice and compassion, as well as the surviving socialist ethics of unity and equality, and by the universal human rights norms codified in the legal system of BiH. Most of the peace builders in this book are religious, but their religion came into play only later as one of many equally important and relevant rationales for their peace work. These stories do not present an idealized image of women or of perfect peace activists, but rather they tell the tale of ordinary women who bore witness to horror but chose to live in hope.
More...
Ovo istraživanje za cilj je imalo osigurati duboko razumijevanje položaja LGBTI osoba u BiH i faktora koji oblikuju njihovu svakodnevicu, te dati uvid u mnijenje i ponuditi razumijevanje stavova i mišljenja opće populacije u Bosni i Hercegovini prema LGBTI osobama, njihovim pravima i slobodama te LGBTIQ aktivizmu. Kroz odabrani reprezentativni uzorak od 1023 ispitanika/ce u dobi od 18 do 65 godina, istraživanje je ispitalo nivo svijesti i podrške prema LGBTI osobama i njihovim ljudskim pravima. Metodološki pristup uključivao je online anketiranje putem platforme CAWI te analizu kroz deskriptivnu statistiku i odnose između demografskih varijabli. Rezultati istraživanja ukazuju na pozitivan trend u poznavanju LGBTI tema i osoba u bližem okruženju te promjene u stavovima opće populacije. Ključni nalazi predstavljeni su ispod…
More...