We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Prije nekoliko noći u Sarajevu je grupa od 10-15 mlađih muškaraca mučki napala gej i lezbijske aktivistice i aktiviste dok su hodajući ulicom pjevali “Ay Carmela”. Skandirali su: “Ubij pedere!” i “Pola stranci, pola pederi!” Napad je bio mučki jer je bio kukavički, pod okriljem mraka, kako samo fašizam umije da tuče. Na napad je policija, oglušujući se na pet telefonskih poziva, odgovorila, najblaže rečeno, ambivalencijom. Čuvari ispred Predsjedništva pobjegli su u sljepilo i nijemost pred nasiljem. Da je Izet Sarajlić kojim slučajem živ, volio bih vjerovati da bi mu ovakav upad fašističke i ksenofobne realnosti bio štof za pjesmu – trenutak u kojem u pjesmu “nahrupi život/ stihovi i bez autorovog uplitanja/ postaju poezija”.
More...
Malo je bilo pjesnika, na našem jeziku, koji su toliko predano i strasno branili dostojanstvo života kao dobra po sebi i za sebe, unatoč svekolikim prljavštinama i užasima kojima savremeni svijet kuša da to dostojanstvo sroza, a taj život da obezvrijedi. Sarajlić je dosljedno odbijao da prihvati stvar koja je u književnosti dvadesetog vijeka gotovo bila obavezna: gotovo svako ko život nije smatrao besmislenim, žalosnim i nedostojnim življenja rizikovao je da ga ne uzmu posve ozbiljno kao pisca. Pogotovo su takvi bili oni koji, kako Sarajlić reče, “u dvadesetoj, kad počnu da pišu svoje antipjesme i antidrame, ni jedan neće propustiti da pljune po životu”. Tom “pljuvanju po životu”, koje je nerijetko išlo podruku sa punom finansijskom obezbijeđenošću, suprotstavljao se, na brojne i različite načine, takoreći svaki stih Sarajlićev.
More...