Tijelo u totalnoj predstavi života: oživotvoreno pismo tijela
Body in the total play of life: Letter of the body brought to life

Summary/Abstract: Tijelo je donedavno bilo uvjetom postojanja umjetnosti. U suvremeno doba, određeno medijskom konstrukcijom svijeta, slika postaje uvjetom postojanja tijela. U ovome radu nastojat ćemo interpretirati temeljne postavke jedne od najutjecajniijih paradigmi u suvremenoj filozofiji i humanističkim znanostima, koja pripada poststrukturalističkome krugu mišljenja: riječ je o konceptu dekonstrukcije francuskoga filozofa Jacquesa Derridae. Budući da se upravo Derrida u svojem ključnome spisu Pisanje i razlika, u kojem izvodi glavnu postavku dekonstrukcije koja nije metoda, nego tekstualna praksa razlaganja ideje pisma u zapadnjačkoj metafizici, interpretativno upustio u misaonu avanturu s jednim od najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća, pjesnika, esejista, slikara, teoretičara Kazališta okrutnosti, Antonina Artauda, pitanje o dekonstrukciji i performativnosti tijela u suvremenoj umjetnosti čini se osnovom za buduća istraživanja odnosa govora, teksta i tijela u vizualnoj kultruri našega doba. Dekonstrukcija tijela ujedno je i strategija kojom dolazi do korporalnog zaokreta – zaokreta spram tijela. Tijelo, kao i kazalište, u suvremeno doba, prema Artaudu, tek otpočinje postojati. Stoga je performativnost tijela zbir učinaka transkoporalnosti koji ostavlja tragove sada i ovdje. Ideja transkorporalnosti odnosi se na proces nadomještanja faktičnoga ili realnoga tijela u realnome prostoru i vremenu tehničko-tehnološkim preobrazbama tijela u spiritualne strojeve želja (Deleuze/Guattari).

• Details
• Contents