FENOMEN RADA U TEORIJI I PRAKSI ISLAMA
THE PHENOMENON OF LABOUR IN THEORY AND PRACTICE OF ISLAM

Summary/Abstract: Aktuelno stanje islamskog (muslimanskog) svijeta zahtijeva svaki put iznova traženje razloga njegove fragmentiranosti, partikularizma i stagnacije. A razlozi mogu biti samo u idejama i(li) prakticnom djelovanju. Stalna stagnacija islamskog svijeta na moralnom, politickom i ekonomskom planu, neprijateljima islama je poslužila za kompromitaciju i same Ideje, doktrine (vjere) islama. Ljudski svijet je nastao Božijom voljom i opstoji zahvaljujuci prirodnim, Božijim zakonitostima a raste, razvija se ili propada zahvaljujuci ljudskom djelovanju. Covjek je »bacen« na zemlju i prinuđen na djelovanje, akciju, rad, kako bi mogao zadovoljiti svoje novonastale individualne i društvene potrebe. Za sve što je covjek izgradio može zahvaliti radu, koji je kroz citavu povijest tretiran kao teškoca, monotona i beskonacna aktivnost koja se jedva da izdržati. Rad je u covjekov život unosio duboke promjene, nekad sa pozitivnim, a nekad sa negativnim posljedicama. Dakle, on oznacava dva razlicita oblika ljudskog angažmana u svijetu. U jednom se radi o tome da rad (dobar) pruža osjecanja ispunjenosti, zadovoljstva i uspješnosti, a u drugom (loš) on znaci muku, prisilu, trud, naprezanje, žrtvovanje i propadanje. Ne postoji niti jedan drugi termin u bilo kojem jeziku koji je toliko proturjecan u odnosu na ono što opisuje. Meutim, ako covjek spozna svoju poziciju i svoju misiju na ovom svijetu, stvari i nisu toliko komplicirane. Islam je jasno denirao rad kao strogu obavezu za koju ce ljudi biti nagraeni ili ce ostati bez nagrade, zavisno od karaktera, oblika i sadržaja njihovoga rada. Dakle, rad u islamu nije samo ekonomska kategorija (djelatnost kojom se ostvaruje neka korist), vec je istovremeno eticka, moralna i socijalna kategorija. Koliko god islam kategoricki zahtijeva od ljudi da rade, isto toliko kategoricki zahtijeva da njihov rad bude realiziran na pravedan, moralan i solidaran nacin. Jedino tako je moguce graditi prosperitetnu zajednicu, društvo i civilizaciju. Dakle, u sadržaju rada, tj. (ne)cinjenju dobra ili cinjenju zla, leže razlozi uspona ili stagnacije svagog društva, pa tako i društava islamskog (muslimanskog) svijeta.

• Details
• Contents