Danteova topografija zagroblja
Dante's topography of the afterlife

Summary/Abstract: U Danteovoj Božanskoj komediji (La divina commedia), sa stajališta topografije zagroblja, iznenađuju prije svega i iznad svega dvije stvari. Jedna je to da je u njoj dodijeljen jednak prostor kako paklu tako i čistilištu i raju, svakome od njih po 33 pjevanja (canto). I, drugo, da se na dnu pakla susrećemo s vječnim paklenim ledom, a na vrhu raja s vječnom rajskom vatrom. Najdonji i najuži deveti krug (cerchio) pakla imenuje se Kokit (od grčke riječi kokytos, jaukanje, kukanje), a najviše deseto nebo raja Empirej (od grčke riječi empyros, vatren, spaljen). Dakako ni u paklu ne manjka različitih oblika mučenja vatrom i vrelim kupkama, no već nas u prvom od četiri pojasa (zona) devetog kruga pakla zvanom Kaina čeka ledena muka (ulednuće do bokova), a u zadnjem, četvrtom pojasu, zvanom Giudecca, s izdajicama dobročiniteljâ i onima koji su izdali najveću vlast neba i zemlje (Judom Iškariotskim, koji je izdao Krista, i Brutom i Kasijom, koji su izdali ideju o rimskom carstvu), posred sveprisutna debela leda, obitava više no paradoksni anđeo Lucifer (Svjetlonoša), nekoć, u vrijeme prije vremena, Anđeo, odnosno anđeo nad anđelima.

• Details
• Contents