Kijev ili Moskva: mit ili naslijeđe koje treba dijeliti?
Kyiv or Moscow: myth or heritage that needs to be shared?

Summary/Abstract: Rusist je uvijek, na neki način, ruski imperijalist. To jest usvaja, svjesno ili nesvjesno, kao samorazumljivo, stajalište ruskog kulturnog imperijalizma, rođen s carstvom kojem je temelj postavio Petar Veliki, a najviše se razvilo tijekom devetnaestog stoljeća. Rusist poznaje Gogolja, a njegova djela na ukrajinskom jeziku svrstava u mladenačko razdoblje ili u pučku književnost, djelo Taras Buljba u razred pomalo kičastih lokalnih epopeja. Ševčenka poznaje zahvaljujući Prijevodima jer se Ševčenko, za razliku od Gogolja, odlučio za ukrajinski jezik, A protiv ruskog (iako je njegov Dnevnik iz razdoblja od 1857. do 1858. Godine priređen, za njega samog, na ruskom što ukazuje na to da je izbor ukrajinskog za pisanje poezije, za divnu zbirku pjesama Kobzar, dobrovoljan izbor). Rusist se mogao, kao Pierre Pascal 1911. godine, iskrcati u Odessi, diviti Richelieuvim stubama, nazvanim po osnivaču grada, šetati po veličanstvenom manastirkom kompleksu Kijevo-pečerske lavre, diviti katedrali svete Sofije u Kijevu prije nego Posjeti istoimenu u Velikom Novgorodu, a čak se aputiti i u Nižin da vidi Gogoljev Bezborodko Licej, ili u Černigov te tamo slušati slavuje – na svome se putu neće (prije 1991. godine) istinski susresti s duhom ukrajinskog naroda. Pjesme da, i on zna da pjesme stvaraju Ukrajinca, pisanki ili pisanice – ali jezik, kultura, Izvršena renesansa dvadesetih godina prošlog stoljeća, Ukrajinska Narodna Republika iz razdoblja od 1917. do 1920. godine, povijest narodnog pokreta – kako bi ih mogao poznavati? Studirao sam u Moskvi, posjetio Kijev, još kao student, u vrijeme kada Ukrajina nije, ili nije više, bila ukrajinska.

• Details
• Contents