Filozofski ogledi o pokusima na ljudskim subjektima
Philosophical essays on experiments on human subjects

Summary/Abstract: Eksperiment u metodičkome smislu riječi isprva je bio sankcioniran prirodnim znanostima. U svojoj klasičnoj formi on ima posla s beživotnim objektima i time je ćudoredno neutralan. Ali čim pokusnim objektima postanu bića koja žive i osjećaju, kao što se to događa u biološkim znanostima, te posebice u medicinskim istraživanjima, potraga za spoznajom gubi tu nevinost i postavljaju se pitanja savjesti. Koliko snažno ona mogu uzvitlati moralne i religiozne pobude, još od 19. stoljeća pokazuje prijepor oko vivisekcije. Eksperimenti na ljudima moraju zaoštriti problem, jer se dotiču posljednjih pitanja ljudske nepovredivosti. Jedna od temeljnih razlika između ljudskog i fizikalnoga eksperimenta, izuzev one između prirode koja ima dušu i one koja je nema, one koja osjeća i one koja to ne čini, jest sljedeća: fizikalni eksperiment umjetno poredane supstitute u umanjenom omjeru koristi za ono o čemu se žele steći saznanja, a eksperimentator s tih modela i simuliranih uvjeta ekstrapolira na prirodu u velikom. Nešto stoji u zamjenu za »istinsku stvar« - primjerice, pražnjenja Leidenskih boca za istinsku munju. Na području biologije takva supstitucija najčešće nije moguća. Moramo raditi sa samim originalom, živim bićem u punome smislu, i pritom ga možda neopozivo aficirati. Nijedna preslika ne može zauzeti njegovo mjesto.

• Details
• Contents