Sumrak subjekta i problem svjedočenja
The Twilight of the Subject and the Problem of Testimony

Summary/Abstract: Danas se svako pozivanje na ideju o svjedočenju može opravdano etiketirati kao anakrono. Čini se da je, barem za sve one koji su obrazovani početkom poratnog razdoblja u Europi, riječ »svjedočenje« nerazmrsivo povezana s temeljito definiranom epohom u povijesti europske kulture, a to je epoha egzistencijalizma. Svjedočenje, kao filozofska i teološka koncepcija, preostatak je dubokog intenziteta s kojim je egzistencijalizam od Kierkegaardovog doba uvijek sagledavao neponovljivu egzistenciju pojedinca i njegov poseban i vrlo osoban odnos s istinom, odnos u kojem neka osoba sebe predaje u cijelosti, isključivo i u osami. Za ovo imamo dobar primjer u Jaspersovoj glasovitoj tezi o Galileju i Brunu, gdje Galilejevo uzmicanje pred inkvizicijom nimalo nije osporilo znanstveno dokazanu istinitost heliocentričnog sustava, dok je Brunova filozofska istina jedino opstala u njegovom »svjedočenju«. Stoga Bruno nije mogao uzmaknuti a da istodobno ne uništi istinu svoje filozofije.1 Dakle, znanstvena istina je ahistorijska i univerzalna, dok je jedino značenje filozofske istine da je istina o egzistenciji onoga koji ju iskazuje i razglašuje svijetu.

• Details
• Contents