Filosofija palanke: vraćanje Sarajevu
The Palanka Philosophy: Revisiting Sarajevo

Summary/Abstract: . . . Sve teže se govori. Sve smo udaljeniji od pravog nastojanja za pravim govorom. Najveći izraz toga je u svojevrsnoj "politizaciji" govora, odnosno tendenciji da se politički govor apsolutizme, da se učini jedino mogućim govorom. Valjda ne treba ni da napomenem da je ova epoha u kojoj živimo (ili, tačnije: u kojoj pokušavamo da živimo) epoha velikih potresa, lomova i slomova, koji zahtevaju politički govor. Posebno u ovim nesrećnim našim zemljama. Govorio sam politički, o Sarajevu, u Sarajevu. Dolazim iz zemlje u kojoj se o Sarajevu više ćuti nego što se govori, i u kojoj je govor, politički, o Sarajevu, nužan onoliko koliko je nužno samoosvešćenje čitavoga jednog sveta. Ali, Sarajevo, ono koje znam, Sarajevo ljudi sa kojima sam imao sreću da se družim, dakle, sreću da govorim, nikako se tim govorom ne može dokučiti. To Sarajevo koje znam, to je dr Kasim Prohić, sjajan tumač Adorna i Lukača, majstor jedinstvenog Logosa, i to je dr Midhat Begić, prvorazredni esejista čiji je Izraz postao jedan od najvažnijih središta naših misli, Izraz oko koga smo se okupljali kao i oko Odjeka Cede Kisića. I to je Foht, estetičar, i Huso Tahmiščić. To je živa misao u nastajanju, misao koja izmiče politizaciji govora onako kako je nesvodljiva na stav.

• Details
• Contents