Ono što ostaje snazi glazbe
What Remains is the Power of Music

Summary/Abstract: »Snaga«, rabim ovu riječ ovlaš i pomalo mračnjački, nadasve retro, sa zakašnjenjem o tekstu Rogera Laportea: koji doista ispisuje i raspisuje i protupisuje jezik snage, praktično ga propitkuje i diskvalificira. Preciznije, ne diskvalificira ga, nego upisuje i postavlja na scenu, scenu ne naprosto reprezentativnu, upisuje i protu-upisuje, dakle, ekonomsku ili energetsku točku motrišta. Započinjem citiranjem Dodatka [Supplement]: »Posvuda je u ovom post-scriptumu izgledalo kao da se struktura i funkcioniranje literarnog pogona mogu opisati terminim a investiranja, dezinvestiranja, protuinvestiranja, nadinvestiranja: ne odričem se takve interpretacije...«. Doista, ono što ću provizorno imenovati potpisnikom Fuge/Dodatka [Fugue/Supplement] ne odriče se nikada ničega i u tom smislu piše također kao nesvjesno, kao netko tko je nesvjestan, postavlja izvanrednu budnost, kulturu bez mane mjeri želje nesvjesnog: ne odriče se ničega nego iznovice ispisuje neumornim tumačenjem, neumoljivim, sve ono što se pričinja kao da će napustiti, izbrisati, učiniti zastarjelim, u prostoru puno moćnije i puno šire igre, da, u prostoru igre. Preuzimam citat: »jer ekonomska točka motrišta, daleko od toga da bi bila odbijena, bila je proširena u teoriju igara ili prije integrirana u stratešku točku motrišta«.

• Details
• Contents