Raščinjavanje mita...
Disenchantment of the myth...

Summary/Abstract: Konstrukcija, odnosno konstruiranje subjekta predstavlja proces izgradnje, pravljenja, pozicioniranja, oblikovanja, jer je svaka pozicija subjekta uvijek konstrukcija i svi su subjekti, kako u kulturi, tako i unutar različitih oblika književnog izražavanja proizvodi neke date konstrukcije koja se nikada ne dešava na sopstvenu inicijativu subjekta, nego kroz „obredno ponavljanje normi„ (Butler, 2001: 127). Tako da je subjekt sam po sebi uvjetovan konstrukcijom, jer subjekta nema van diskursa ideološke interpelacije, budući da je „ideologija moguća samo putem kategorije subjekta i njegovog funkcionisanja” (Althusser, 2009: 64), niti ga može biti prije jezika – lakanovskog Simboličkog, „tek u jeziku ljudi konstituiraju sebe kao subjekte.” (Belsey, 2002: 233) Subjekta ne može biti prije ili izvan jezika, „prvenstveno zato što jezik sa svojom strukturom uvek već postoji pre nego što subjekt u jednom trenutku svog mentalnog razvoja pređe njegov prag.” (Lacan, 1983: 151) Drugim riječima, „pretvaramo se u subjekte tokom procesa učenja jezika, što znači da postajemo sposobni da označavamo.” (Belsey, 2003: 59) Stoga se može zaključiti da iza pojma žena ili muškarac ne postoji ništa drugo osim reprezentacije/predstave o istom označitelju. Subjekti se „poistovjećuju s predstavom o sebi [...] baš zato što im je predstava stvarnija od njih samih” (Avdagić, 2004: 66), u njih se najiskrenije vjeruje, jer oni izražavaju navodnu biološku/prirodnu poziciju onoga što bi trebali predstavljati žena ili muškarac, odnosno ženski ili muški rod.

• Details
• Contents