O granama s kojih je sišao pedantni sadizam patrijarhalnih režima
About the branches which meticolous sadism of patriarchic regimes climbed down from

Summary/Abstract: U naslovljene oblike društvenosti uvrštavam teokracije, još žive u islamskim zemljama. Ali i afričke satrapije, u kojima su gotovo sva ljudska bića izmrcvarena apsurdnim ratovima. Međutim, po bolesnim logikama u tim hijerarhijskim suludim orvelovskim farmama, neka su ipak jednakija, te ženama uglavnom dopadaju uloge kokoša i ovaca, utjelovljujući svu nakaznost socijalnih i interpersonalnih sustava pomjerenih i debelo poremećenih vrijednosti. Tu ulaze i mnogoljudne azijske populacije gdje je ženska sudbina nalik jastučiću za igle mizoginije. Kad čestito izbuše taj zanat bračnog zatočeništva, onda komotno mogu doživotno tumarati kao kante za zalijevanje rajskih patrijarhalnih vrtova. Svakako nipošto ne treba izostaviti niti manijakalne potencijale zelenog kontinenta, latinoameričke i srednjeameričke despotije, u kojim ženama koje imaju sreću da požive, fantastično pristaje crnina, kako je to primjetio Huan Rulfo. One slove i tretiraju se kao osovine tog ’kulta smrti’, do groba hodajuće spomenarice kultova očeva, muževa, braće i sinova, kao i zakona po njima ustanovljenih i revno tradiranih.

• Details
• Contents