Ljudska prava i Kur’‘an
Human rights and Qur'an

Summary/Abstract: Uporedo s vlastitim razvojem, koji je bio, kako psihološki i ideološki, tako i imperijalistički i vojni, Zapad se već duže vrijeme smatra jedinim pravim izvorom općih vrijednosti i kreatorom kriterija po kojima se svi ostali moraju mjeriti i težiti njihovom oponašanju. Naporedo s ovom, rijetko viđenom bolesnom obijesti Zapada, muslimani su veoma često, svjesno ili nesvjesno, ostavljali utisak poraženih, prešutno prihvatajući tvrdnju o univerzalnoj vrijednosti obilježja Zapada. Prema tome, oni su ustvrdili da, uz neznatne napore, čovjek u islamu može otkriti stvari kao što su: oslanjanje na iskustveno znanje, kao prvi izvor istine, demokratija, u smislu nesputane vladavine naroda, pa čak i određene varijante socijalizma. Takav pristup nije mjerodavan način razumijevanja islama, već su to tvrdnje Zapada, koji s pozicije nadmoćne sile postavlja uvjete rasprave i njenu terminologiju. Ne treba misliti da se ovim zapažanjem htjelo ukazati na sadašnje uvjete u savremenim raspravama.Time se htjelo pokazati da neiskustvenost u kontinuiranoj islamskoj praksi, pošto je to principijelno pitanje, treba izbjegavati. Nesumnjivo je da su sve odredbe u islamskom pravu izvedene direktno iz Kur''ana i sunneta, odražavajući, a ne samo opažajući potrebe i pogodnosti koje su se pojavljivale u historijskom iskustvu ummeta.

• Details
• Contents