Unutarnji glas i izvanjske slike u poeziji Jasne Melvinger
Inner voice and external images in poetry of Jasna Melvinger

Summary/Abstract: U ovom kritičkom osvrtu pokušat ću ocrtati poziciju glasa u poeziji Jasne Melvinger i njegovu relaciju spram konstrukcije slike u pjesmi kao, uvjetno rečeno, onoga što bi se u jednom čitanju moglo postaviti kao izvanjsko tom glasu, kao područje koje je u isti mah opisano tim glasom i na određeni način uvjetuje njegovo pojavljivanje, pa i njegovu konfiguraciju. Pri tome ću se pozivati na one pjesme Jasne Melvinger koje su objavljene u inače vrlo reprezentativnom izboru iz njezine poezije, naslovljenom Vaga s anđelima (V.B.Z., Zagreb, 2008.; paginacija je navedena po ovom izdanju), a koji je potpisao i pogovorom popratio Mile Stojić. Srodnu konstelaciju i međusobnu uvjetovanost glasa i gradnje slika možda bi se moglo zamijetiti i u njezinoj poeziji u cjelini, a čini mi se napose kod onih pjesama koje su kronološki ranije objavljene. Za njih bi onda možda bilo točnije reći da se tu dobrim dijelom radi o lirskim slikama, koje svoju punoću i cjelovitost u izrazu poprimaju oslanjajući se na izvjesnu introspektivnu intonaciju njezina glasa, koji je onda u poetičkom, pa i stilskom smislu na odre|eni način zadan i uvjetovan intimističkim sklopom tema i motiva.

• Details
• Contents