Može li se upropastiti hrvatsko pravoduđe?
Can Croatian Judiciary be Ruined?

Summary/Abstract: Reputaciju dosljednog zagovornika profesionalne sudačke etike i nezavisnog sudstva Vladimir Primorac je stekao 1972-73. godine kada je odbio voditi politički manipulirane procese protiv protagonista ''Hrvatskog proljeća'. Zbog toga je morao napustiti sudstvo. Vratio se u sudačku profesiju s početkom 1991. godine, kada je izabran za suca Vrhovnog suda Hrvatske. Suočen s novim pritiscima na nezavisnost sudstva, ponovo se istakao u obrani profesionalne sudačke etike. Posljednjih je mjeseci došao u otvoren sukob s nosiocima političkih manipulacija u sudstvu i postao cijenjen ne samo u krugovima svoje profesije već i u široj javnosti. Vladimir Primorac rođen je 1935. u Šibeniku, ali je zavičajno Drnišanin. Pučku i sedmogodišnju školu polazio je u Drnišu, gimnaziju u Sinju i Kninu, a Pravni fakultet na sveučilištu u Zagrebu. Nakon diplomiranja bio je pripravnikom u tadašnjem Kotarskom i Okružnom javnom tužiteljstvu te Kotarskom sudu II i Okružnom sudu u Zagrebu. Po položenom sudačkom ispitu postao je zamjenik Općinskogjavnog tužitelja, a potom 1967. i sudac Okružnog suda u Zagrebu - do jeseni 1973. Otada se punih 17 godina bavio odljetništvom. Za suca Vrhovnog suda Hrvatske izabran je na zasjedanju Sabora RH od 23. veljače 1991. Stanovito vrijeme bio je zamjenikom predsjednika Suda i predsjednikom Krivičnogodjela. Kolege za njega tvrde da je idealni primjer čoljeka koji je po vokaciji sudac. Razgovor s Vladimirom Primorcem posvećen je položajU i sudbini pravosuđa u Republici Hrvatskoj.

• Details
• Contents