Odluke Drugoga zasjedanja AVNOJ-a, u J ajcu, 29. i 30. studenog 1943. godine, o konstitutivnosti naroda u BiH i refleksije na rješenja Daytonsko
Decisions of the Second Session of AVNOJ, in Jajce, (29 and 30 November 1943rd year) on constitutionality of peoples in Bosnia

Summary/Abstract: Zadaća svakog znanstvenika, u ovome slučaju povjesničara i pravnika, jest obraditi i istražiti povijesna vrela, i stečeno znanje prikazati argumentirano, dosljedno i istinito. Na temelju toga, može se reći - tako bi izgledala istina o značenju odluka I . zajedanja ZAVNOBiH-a i II . zasjedanja AVNOJ-a u BiH. Razvidno je, iz svega izloženog, kako nije točno da je BiH svoju komunističku i kasniju državotvornost imala od zasjedanja u Mrkonjić Gradu kao i u Jajcu, nego tek godinu dana kasnije u Sanskom Mostu ( II . zasjedanje ZAVNOBiH-a ( gdje su potvrđene odluke II . zasjedanja AVNOJ-a, ali i dodatno, odlukama na ovome zasjedanju, utemeljena budućnost BiH kao federalne jedinice u sastavu DFJ -a). Nije, također, točno da su na ovim zasjedanjima komunistički izaslanici priznali i priznavali tri naroda u BiH, nego samo dva (Hrvate i Srbe). Kako drukčije tumačiti činjenicu da je Ustavotvorna skupština Federativne Narodne Republike Jugoslavije, na zasjedanju 29. studenog 1945. godine, usvojila grb te zemlje s pet buktinja (plamenova) kao simbol pet naroda!? T akođer, govor Tita inozemnim novinarima, nešto kasnije - 1953. godine, „opet naroda koji čine Jugoslaviju“. Istina je jedna i ona je rezultat povijesnih zbivanja koja su uslijedila 60-ih godina, što je ovdje jasno izneseno, da su tek tada Muslimani stjecali mogućnost nacionalnog priznanja, što se i dogodilo prigodom popisa pučanstva 1971. godine. Dakako, sva ova događanja su kreirala sudbinu BiH i njezinih naroda i nacionalnih manjina u vremenu poslije II . svjetskog rata (1945.-1990.) i Domovinskog rata (1991. - 1995.), do Daytonsko-pariškog ugovora o prekidu rata, potpisanog 14. prosinca 1995. godine, pa do danas. Treba imati na umu i još jednu jako važnu činjenicu, a to je - stalno isticanje, od I. zasjedanja ZAVNOBiH-a pa do sada, konstitutivnosti naroda Srba, Hrvata i Muslimana što je, pokazalo se, postalo u slobodnom izričaju pravno pjesnička figura ako nema pune slobode i jednakopravnosti tih isti naroda u BiH. Podsjetio bih još jednom, iznesenom već u ovom radu, na riječi predsjednika AVNOJ-a na II . zasjedanju dr. I vana Ribara: „Danas treba postaviti pitanje narodnog samoodređenja, što znači da sam narod, bez ičije pomoći sa strane, ostvari pravo da i u budućnosti sam ravna svojom sudbinom. BiH je stvorila uslove za ostvarenje principa narodnog samoodređenja.“ Kad je hrvatski narod u BiH u pitanju, vidimo, nije to ostvario, u rješenjima koja su plod međunarodnih interesa u BiH. S vakako ostaje našem narodu i njegovom vodstvu u idućem razdoblju - demokratska borba za ostvarenje načela iznesenih ovdje, a koje su ostvarili Srbi i Muslimani-Bošnjaci. Bez toga rješenja nema demokratske i prosperitetne, a posebno ne zemlje utemeljene na europskoj zasadi prava naroda i rješenja koji bi jamčili opstojnost BiH kao države tri konstitutivna i suverena naroda.

• Details
• Contents