SPEKULACIJA I FILOZOFIJA
SPECULATION AND PHILOSOPHY

Summary/Abstract: Cijelo dosadašnje raspravljanje govori o odnosu spekulacije i filozofije, te bi već iz svega toga moglo biti dostatno jasno u čemu se sastoji sama bit odnosa. No, s obzirom na želju i nastojanje da se problem aktualizira i ukaže kako je taj problem takvoga karaktera – iako se to iz samog naslova ne može uvidjeti, nego možda upravo suprotno – da se to tiče svakog, pa time prije svega i suvremenog čovjeka (pri čemu se pod pojmom »čovjeka«, dakako, razumije i žena pa to možda i ne bi trebalo posebno naglašavati!) i njegova svakidašnjeg života, smisaono je i metodički primjereno u ovom odjeljku sažeto rekapitulirati ono bitno u odnosu spekulacije i filozofije, jer ovdje nije riječ samo o njima. Kad se kaže: »odnosu«, onda je već tim određenjem na djelu nužno upravo prethodno spekulativno ukazivanje, da je ovdje riječ o produkciji (produciranju, proizvođenju, proizvodnji) tog odnosa, da bi do njega uopće – moglo doći. Taj i takav odnos se proizvodi i na djelu je kroz čitavu dosadašnju (klasnu,jer druge nema!) historiju i njezin je rezultat, tako da do današnjeg dana živimo i potvrđujemo kako se naš život odvija i kreće samo, jedino i isključivo na osnovi ili »po principu« tog – po drugima – proizvedenu odnosu, ne pitajući za njegovo podrijetlo i mogućnost, što ujedno znači i mogućnost drugačijega nego što već jest! On nam je naprosto dan i naslijeđen, i mi ga uzimamo, shvaćamo, pa čak i (filozofijski i na svaki drugi način) spoznajemo kao nešto – samo po sebi razumljivo. U tom smislu živimo u najboljem slučaju kao – pravi ili dobri (a često vrlo loši) filozofi, a da do spekulacije još nismo dospjeli. U tome pak ujedno leži »prava tragika« (koju su nekada stari Grci u svojim poznatim tragedijama povezivali sa sudbinom,to jest s nečim što vlada nama kao neka nepoznata i tuđa sila, kojoj kao takvoj nismo i ne možemo biti »gospodari«, nego ona vlada nama i našim životima – neumitno!). To je zbiljska tragika naše svakidašnje egzistencije. Ako bismo to željeli iskazati upravo filozofijskim jezikom, to bi glasilo da se naš život odvija na razini – svijesti (ili: tzv. zdravog razuma), a nikada ili vrlo rijetko na razini – samosvijesti (ili: uma). Ovdje osim toga leži najveća teškoća za čovjeka kao čovjeka: on više nije životinja, a još nije (i nikada neće biti) – bog, pa se čovjekov život odvija »između« dvaju savršenstava: životinjske vrste i božanske samosvijesti najvišeg bića. To znači da je čovjek po svojoj biti takvo biće koje nikada ne može dospjeti do toga da bi stalno ili neprekidno mogao biti i djelovati kao – samosvjesno biće.

• Details
• Contents