Moja greška i moj grijeh prema Nedžadu Ibrišimoviću
MY FAULT AND MY SIN BECAUSE OF NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

Summary/Abstract: Pišući ovaj naslov i gledajući slova, najednom otkrivam da riječi greška i grijeh imaju isti korijen. Niti sam mislila o tome, niti je to napisano kao pretpostavka za tekst koji će slijediti. Jednostavno je jezik sam odradio svoj dio posla: jezička istina često ide prije misaone istine. Ovog puta se desilo, izašlo prije svakog mogućeg misaonog domašaja – slova, igre (u ijekavskom je, kako vidimo, umetnuto ij u grijeh, a može i bez toga, pa je udaljilo bliskost i istorodnost ovih dviju riječi, i zajedno s onim podmuklim h zavaralo nas da odmah ne primijetimo njihovu istorodnost) jesu značenjska os na koju se namotavaju obje riječi. Dva konsonanta jedan pored drugog, duboko sijeku izgovor i značenje i režu to stablo što imenuje. Greška je trenutna i da se ispraviti. Ali grijeh, on naročito, s podzemnim h, ima sudbinsko značenje za sva vremena i prostore ove civilizacije. A i ona je nastala u grijehu, zar ne, i nikada ga se nije oslobodila. On je dio njenog postojanja. Čovjek se, čak i ako je agnostik ili ateist, uvijek tako prihvata. Griješni čovječe, a ne greškin čovjek. Ne potječemo iz greške, već iz grijeha. Grijeh je sigurno i superlativ od greške, ali onaj svevažeći i u vremenu i u prostoru. Grijeh se ne može izbrisati i ispraviti. Greška to može, samo je treba otkriti i dokučiti. Grijehu to ne treba, on je postojan i kada je spoznat i obrazložen.

• Details
• Contents