Auslaender
Foreigner

Summary/Abstract: Majdu je Alen upoznao u rujnu ‘93 u podzemnoj Konstablerwache, u Frankfurtu, dok je sjedila na klupi čitajući neku knjigu i čekajući U – bahn za Roemer platz. Bila je obučena kao neka četrnaestogodišnja djevojčica. Jedino se po njezinim mladim borama na licu i blagim podočnjacima dalo primijetiti da je ova lijepa djevojka ipak nešto starija i da vjerojatno vodi neuredni mladenački život. Ili je u životu već toliko propatila da su joj se zarana počele stvarati bore i podočnjaci. Simpatično joj je stajala rokerska teksas jakna na baroknoj roza košuljici s volanima na kragnama. Imala je uglađeno i otmjeno držanje s elegantnim pokretima ruku, koje je Alen upijao svakog pojedinačno, kao i njezine odsutne poglede prema tolikim prolaznicima u podzemnoj, ili prema U-bahn-ima i S-bahn-ima, koji su se smjenjivali tako često da su više podsjećali na neku dječju igru, dječje vlakiće, nego na stvarni život, koji se odvijao i ovdje i negdje tamo u nekom selu u Bosni, naziva Grabovčevo selo, na čijoj su postaji, u to vrijeme, mogli pristajati jedino teški čelični tenkovi. Upijao je Alen listanje svake naredne stranice njezine knjige džepnog izdanja, zabacivanje duge kose unatrag, obuhvaćanje i podizanje kose otpozadi, s obje ruke, dok u usnama drži šnalu i onda ju desnom rukom otraga ubada u punđu, koju je u međuvremenu pridržala lijevom rukom, i Alen primijeti njezin lijepi, savršeno oblikovani tanani vrat, koji je u njemu probudio nagomilanu čežnju za dodirom i nostalgiju za bliskim, za srodnim, dok je knjiga, cijelo to vrijeme rituala vezanja kose, stajala odložena na koljenima koja su bila poprimila X formu, ali samo nakratko, dok knjigu opet nije uzela u ruke i počela čitati u prijašnjem zanosu.

• Details
• Contents