Od Georgesa Mélièsa do Čarobne frule i Gogoljeva Nosa
From Georges Méliès to the Magic Flute and Gogol’s Nose

Summary/Abstract: Izložba Pet tema u newyorškoj MOMA–i vremenski se poklopila s premijerom Šostakovićeve opere Nos u ožujku 2010. u newyorškom »Metu« (Metropolitan opera). Njezin je libreto pisan prema Gogoljevoj kratkoj priči, a središnji lik oba newyorška događaja bio je umjetnik iz Johannesburga William Kentridge (rođen 1955). Za sebe kaže da se služi najprimitivnijim oblikom filmskog stvaralaštva — stop–animacijom, međutim, to ga nije omelo u nakani da se u posljednjih desetak godina karijere okrene visokozahtjevnim produkcijama za operne kuće. Prije recentnog fokusa na Gogoljevu apsurdnu priču pod scenskim okriljem ruske avangarde u belgijskoj je metropoli u Théâtre Royal de la Monnaie uprizorio Mozartovu Čarobnu frulu. U simboličnom je glazbenom štivu, kako ističe, prepoznao socijalnu stigmu gotovo svih diktatorskih režima, čije su vođe bez ikakve rezerve provodile svoj prosvjetiteljski program, vjerujući kako su radikalne socijalne mjere visoko učinkovite na putu prema društvu budućnosti. Stoga ne čudi da je glazbena priča wunderkinda iz Salzburga, pet godina poslije uprizorenja u Bruxellesu, trasirala put prema rus kom apsurdu Šostakovićeva Nosa. Naime, sedamdeset godina stari libreto Kentridge je opremio filmskim shemama po uzoru na ruski umjetnički eksperiment iz doba kompozitorove mladosti te je u drugom planu razvijao priču o srazu Staljinovih prosvjetiteljskih ideja s euforičnim razdobljem ruske kulture.

• Details
• Contents