Ka teologiji razvoja
Toward a theology of development

Summary/Abstract: Kultura i civilizacija se, kao pojmovi, shvataju tako da imaju vrijednosne konnotacije. Dobro je kada cvjetaju, a loše kada presahnjuju. Nije jasno na koji način se procjenjuje cvjetanje jedne civilizacije ili kulture? U odgovoru na ovo pitanje nerijetko se predlažu kriteriji izvučeni iz modernog političkog i razvojnog mišljenja, izvedenog iz postkršćanske misli Zapada. Škola koju je utemeljio Ibn al-’Arabi u 7./13. stoljeću je, kao nastavak nastojannja mnoštva ranijih muslimanskih mislilaca, duboko ukorijenjena u Kur’anu i Predanju (Hadis), značajno uticala na mišljenje većine muslimanskih intelekktualaca do 19. stoljeća. Međutim, napuštena je od bezmalo svih savremenih muslimanskih mislilaca i teoretičara, posebice onih koji sudjeluju u donošenju vladinih odluka. Muslimani koji su formulirali teorije i ideologije za islam gotovo jednoglasno su okrivili ovu školu za vođenje muslimana krivim putem, te za sprječavanje napretka i razvoja civilizacije. Kako zainteresiranost za ovu školu može biti okrenuta ka pitanjima koja savremeni muslimanski mislioci smatraju bitnim za razvoj civilizacije? Ovom radu postavljene su dvije zadaće: prvo, uputiti na neka pitanja koja se pojavljuju čim se osvrnemo na islamsku civilizaciju pomoću kategorija izvučenih iz modernog mišljenja; i drugo, predložiti neke druge kategorije koje mogu biti upotrijebljene kao kriteriji za prosudbu, a izvedene su iz tradicionalne islamske misli.

• Details
• Contents