К проблеме социологии авангардизма
On the problem of the sociology of avant-garde

Summary/Abstract: Ruski modernizam početkom 20. stoljeća otkriva autonomiju umjetnosti dovedenu do krajnosti kako u estetskom tako i u sociološkom smislu. Druga strana oslobodjenja estetske funkcije umjetnosti jest gubitak veze sa svakidašnjim životom. S pojavom futurizma započinje svjesna borba protiv same institucije umjetnosti. Futurizam razotkriva princip "slobode u izolaciji" i pokušava uvesti slobodno stvaralaštvo u svakidašnji život, ostvariti "sjedinjenje umjetnosti sa životom", "futurizaciju života" i sl. U samom početku čini lo se da će Oktobarska revolucija omogućiti prevladavanje radikalne autonomije umjetnosti: od čisto jezičnih konstrukcija k "izgradnji života", od umjetnosti za stručnjake prema umjetnosti za sve (i na kraju - prema stvaralaštvu sviju). Medjutim, kako se stvaralaštvo samih avangardista recipiralo i asimiliralo posredstvom institucije umjetnosti, koja je i nadalje postojala, i samo je bi lo osudjeno na istu "fetišizaciju" kao i stvaralaštvo prethodnih generacija. U stvaralaštvu Hljebnikova i Majakovskog i u Brikovoj teoriji "umjetnosti kao proizvodnje" mogu se zapaziti tri različita pristupa problemu institucije umjetnosti.

• Details
• Contents