Петербургский гротеск Андрея Белого
Andrei Belogo's Petersburg Grotesque

Summary/Abstract: u XX. stoljeću zbiva se snažan preporod groteske. Proučavanje književnih tekstova s tog gledišta stoga pridonosi otkrivanju općih zakonitosti suvremenog literarnog procesa. Ovaj referat, za razliku od radova M. M. Bahtina i W. Kaysera, govori o značenju problema subjekta teksta i unutartekstnih veza za analizu suvremene groteske. Autor se oslanja na analizu romana A. Belog Petersburg. Petersburg nije naprosto slika grotesknih strana zbilje, ili čak cijelog grotesknog svijeta; groteska prožima čitavu njegovu strukturu, sve semantičke razine. Groteskni su ne samo likovi i njihovi uzajamni odnosi nego i odnosi izmedju pripovjedača i likova, likova i stvari (sredine), likova i imena, nadrečeničnih segmenata teksta (odjeljaka), stilskih razina. Čisto ideografski pristup tekstu otkriva u Petrogradu djelo modernističko-simbolističke ideologije. Medjutim, mistične su koncepcije simbolizma uvijek ozbi ljne; Petrograd je, za razliku od njih. istodobno i scena i vesela igra. Svijet je opustošen, lišen orijentira; medjutim, umjetnik to otudjenje prevladava koncentrirajući se unutar vlastita djela i igrajući se elementima njegove strukture, primoravajući ih da zamijene mjesta, uloge, i u toku te igre svaki od njih napose ima osobitu strukturnu težinu. Sve to odgovara ne estetici simbolizma, nego onim umjetničkim pravcima koje nazivamo avangardnim. Petrograd nije pasivan odraz otudjenog svijeta; zbog općenite nerazgovijetnosti tekst postaje poljem slobodnog stvaralaštva. Upravo na tome temelje se pretpostavke povezanosti avangardne umjetnosti sa samom zbiljom socijalističke revolucije koja teži k temeljitom preobražaju.

• Details
• Contents