Традиции Гоголя в творчестве Велимира Хлебникова
The traditions of Gogol in work of Velimir Khlebnikov

Summary/Abstract: Velimir (Viktor) Hljebnikov - priznati je vodja ruske književne "avangarde". Oko njegova života i stvaralaštva stvorile su se legende. Mnoge od njih zahtijevaju opovrgavanje; prije svega legenda o tome da se odricao nasljedja, zavjeta prethodnika. Naprotiv, Hljebnikov je veoma raširio krug tradicije kojoj se obraćala ruska književnost. Njegovo je stvaralaštvo - vihor, vrtlog koji prelama najrazličitije kulturne pojave; i najvažnije mjesto tu zauzima tradicija Gogolja. Tradiciju Gogolja u stvaralaštvu Hljebnikova razmatramo na dvije razine: na razini teksta i na razini lika pripovjedača,demiurga onoga umjetničkog svijeta koji stvara pjesnik, pisac. Tekstovi Hljebnikovljevih umjetničkih djela bukvalno se šarene pozivanjima na Puškina i Gogolja; medjutim, slične reminiscencije same za sebe - još nisu tradicija . Originalnost Gogolja, njegova zagonetnost, uvjetovani su pojavom koju bismo mogli nazvati "difonijom" - dvoglasjem. Gogolj u svojim komičnim i patetičnim djelima kao da promatra svijet očima dvaju promatrača: to su, uvjetno govoreći, Romantičar i Realist, ili Mudrac i Ratnik, čovjek Duha i čovjek Tijela. U Gogolju upravo oni i pripovijedaju rodoljubnu epopeju o Tarasu Buljbi i "Pripovijetku o tome kako su se posvadili Ivan Ivanovič i Ivan Nikiforovič". Dvojedan, udvojeni pripovjedač i čini Gogolja - Gogoljem. Obratimo pažnju na Hljebhikovljevu poemu u prozi Zverinec. Upada u oči spominjanje djeteta. Lik djeteta stalno je prisutan u poemi. i u njoj vlada atmosfera igre. Ali istodobno, u poemi je stvorena i atmosfera molitve. I- političke borbe. To su - spojeni likovi pripovjedača u poemi: igra - molitva - politička borba. Igra, politička borba i molitva - u tim se stanjima pripovjedač u Hljebnikova nalazi gotovo uvijek. Slična gradja lika pripovjedača u biti je realistična; pripovjedač se pred nama pojavljuje u obličju suv remenog čovjeka, pa Hljebnikov i apelira na "srce suvremenog Rusa". A neobičnost, originalnost i glasovita nerazumljivost Hljebnikova - u tame je što tri pogleda na svijet, reklo bi se tri uzrasta, postoje istodobno. Tako je bilo i u životu Hljebnikova: samoimenovanje jednim od 317 "predsjednika zemljine kugle", šaljivo svrgavanje buržoaske Privremene vlade u ljeto 1917. - bilo je istodobno i igra i politička borba. Ljubav, nauka u stvaralaštvu Hljebnikova, podčinjavaju se čas pravilima zanimljive igre, čas postaju nejasna poganska zaklinjanja. I uopće, načelo igre u njega posvuda proniče - sve do njegova eksperimenta s riječju, kalamburnih konstrukcija (kalambur - to je prije svega igra riječima). Zaključci : Stvaralaštvo Hljebnikova u svojoj je osnovi težilo prema realizmu, i s porastom revolucionarnih raspoloženja u Rusiji ta se težnja pojačavala; Neobičnost Hljebnikova objašnjava se svojevrsnim njegovim "troglasjem"; I "troglasje" Hljebnikova prije svega proizlazi iz "difonije", iz "dvoglasja" Gogolja.

• Details
• Contents