Ko to tamo govori? (Pitanje «Glasa» u Andrićevoj prozi)
Who Is Speaking Over There? – The “Voice” of Andrić's Prose

Summary/Abstract: Zanimljivo je da veliko Andrićevo književno djelo u prošlim decenijama gotovo nikad nije bilo predmet sistematičnih naratoloških analiza, iako se već tokom 70-tih godina upravo naratologija u svijetu bila afirmirala kao najdosljedniji oblik tada predominantnog, strukturalističkog mišljenja. Možda je to bilo zato što se klasična naratologija, u težnji da uspostavi gramatiku narativnog teksta, odlučno ogradila od hermeneutike, koja se, u principu, oduvijek usredsređivala na tumačenje značenja teksta. A upravo je hermeneutički prilaz tekstu bio najuobičajeniji kritički pristup Andrićevom djelu. S rijetkim izuzecima, kritičari su, radije nego Andrićevo narativno umijeće, tumačili njegov “svijet”, i to koliko povijesnu osnovu tog svijeta toliko i njegove metafizičke implikacije. Bez sumnje, takvo kritičko opredjeljenje provocirao je sam Andrićev autorski princip: ne uplitati se u priču, već pustiti da ona sama ponese svoja značenja. A to je onda od kritičara zahtijevalo upravo hermeneutički pristup tekstu, a ne naratološku analizu njegovog tkanja.

• Details
• Contents