Rod, trauma rata i drama identiteta u poeziji Vojke Smiljanić–Đikić
Gender, war trauma and drama of identity in the poetry of Vojka Smiljanic-Dikic

Summary/Abstract: Na početku ovog teksta o poeziji sarajevske pjesnikinje, urednice i prevoditeljice, Vojke Smiljanić–Đikić, ističem kako je polje književnosti uređeno odnosima moći, u čijem su središtu rodni režimi. To znači da je svaki segment kulture, kao i svakodnevni život, orodnjen (gendered). Kao što su brojne feminističke autorke pisale, književnost kao i celokupno polje umjetnosti, nastalo je kao polje u kojem se slobodno i kreativno izražava muškarac, koji je, smatra se, obdaren genijem i u stanju je da stvara visoke umjetničke vrijednosti. Povučene su jasne demarkacione linije ko, šta i kako u polju književnosti može. Zahvaljujući borbama feministkinja, od kraja 19. stoljeća sve više žena ulazi u javnu sferu, pa i u proizvodnju književnosti. Njihov broj se posebno povećao od druge polovice 20. stoljeća, nakon drugog vala feminizma, koji se zalagao za to da što više žena ravnopravno učestvuje u proizvodnji simboličkih dobara, da što više njih profesionalno djeluju kao umjetnice, književnice, filozofkinje, itd. One su na različite načine zaposjedale osvojene prostore i gradile svoj umjetnički autoritet. U ovome tekstu će me zanimati kako to Vojka Smiljanić–Đikić čini. Da bi autor ili autorka stekli kulturalni kapital, često nije dovoljno da se pozicioniraju samo kao proizvođači književnosti, već oni (a ređe i one) zauzimaju i druge pozicije moći u tom polju, pre svega kao urednici, kritičari i prevoditelji.

• Details
• Contents