Zastarjelost pisanja
Obsolescence of writing

Summary/Abstract: O poslu kojim se bavim uvijek govorim kao o pisanju, bilo da se radi o stvaranju vlastitog teksta, ili, mnogo češće, o prevođenju. Govorim uopćeno, upotrebljavajući uobičajenu riječ kojom se označava proizvođenje nekog teksta, iako već dvadeset godina te tekstove zapravo gotovo isključivo tipkam, počevši s prvim Machintosh Powerbookom iz ranih 90–ih godina. Tada bih još koncept teksta pisao rukom, sadržaj teksta razvijao na ekranu, ispravljao ga na papirnom ispisu, pa potom te ispravke unosio u tekst na ekranu. Tada mi je kompjuter još uvijek služio kao pisaći stroj. Danas rukom jedva da pribilježim neki podsjetnik, par riječi kojih bih se kasnije morao sjetiti, ali tek kao nešto priručno i privremeno. Sve donedavno sam sve ovo jednoliko smatrao pisanjem, dok mi je danas posve jasno da se ta dva načina rada na tekstu ne može podvesti pod isti nazivnik. Toga sam postao svjestan tek videći malu djecu koja još nisu naučila slova, ali se već znaju služiti tipkama na ipadu, ili prepoznavati brojeve na daljinskom upravljaču da promijene program na televiziji, iako još nisu naučila na papiru oblikovati brojke.

• Details
• Contents