Ronjenje na dah
Snorkelling

Summary/Abstract: Vratio se, svakako prije nego što sam ga očekivao. Sporo je gradio svoju koloniju, razmnožavao se parazitno i okrepljujuće. Jedan od njegovih okota nekim je nevjerojatno čudnim okolnostima ponovno prešao na mene. Čak smo neko vrijeme i živjeli zajedno, rekao bih u određenom strahopoštovanju, strpljenstvu. Međusobno uvažavanje trajalo je sve dok mene, aminokiselinu, nije odlučio izjesti. Taj proces je spor, lišen strasti i neodlučnosti, poput matematike. Napao me matematički i neprestano. Tako su mi rekli liječnici. Moje nepriznavanje njegove prisutnosti trajalo je dugo, a kada sam postao svjestan njegovih namjera i odlučnosti, njegov osvajački pohod već je zauzeo popriličnu površinu mojeg teritorija.On se ne boji gotovo ničega, jer iskustvo je ipak pokazalo da ga jedna stvar može usporiti, hodanje po pločicama. Ali ne bilo kakvim pločicama, već one moraju biti kvadratične, s fugom debljine tri milimetra, zelene, masne, bolničke. Hodanje po takvim pločicama mora biti krajnje oprezno, da se parazitsko tijelo ne bi osjetilo napadnuto. Korak nikako ne smije biti veći od sedamdeset centimetara, jer onda nepotrebno razgibavamo tijelo i povećavamo napadnuti volumen. Za takvo hodanje najbolje su papuče. Tanke papuče, pamučne, kao kod bolesnika. Hodati treba oprezno, slijedeći precizne upute. Mimoilaženje s drugim ljudima na hodniku mora biti bez međusobnog gledanja u oči i bez razgovora. Uljez se treba na pločicama osjetiti usamljeno i izgubljeno.

• Details
• Contents