OSMANOV KISMET
ORHAN'S KISMET

Summary/Abstract: Rosom umiveno lagatorsko prisoje. Riječima neskoljiva ljepota. Nad selom, sa istočne strane, nadvio se Đuđ, crn i prkosan, kao da govori još sanjivim Lagatorcima: Džaba ste ranili, nema sunca dok ga ja ne pokažem. Krenuo sam, željan i sivog kamena, tananim putićem prema Popči, rijeci mog djetinjstva. Miris trave i hrastove šume opija, budi sjećanja iz rane mladosti i nosi mi dušu ponosno uzdignutim brdima. Oni što još uvijek tu žive nisu ni svjesni koliko čari kriju i koliko volje za životom daju ove taze pokošene livade. Možda neko i uzdahne gledajući skupocjene automobile iz Luksemburga i Švajcarske, nesvjestan da samo Bog zna šta je prava sreća, da je On desnom rukom dao a lijevom uzeo. Nikom potaman! Da Bihorac nasljeđuje breme svojih predaka, koje mora odnijeti što dalje, i da dvojica gube: siromah što je otišao i siromah koji ostaje. A samo On zna zašto je to dobro…

• Details
• Contents