ROBINJA SAJMA
FAIR SLAVE

Summary/Abstract: Gledao je u dubok vir Obrtnjak, u nebesa što se u njemu obrću. Sjećao se da su mu se tako obrćala nebesa one noći kad je ranjen ležao na poljani. Sjutradan se probudio pod čadorom, gdje su ga, onesviješćenog, donijeli vojnici. Ali, srećom, rana je brzo zarasla. Kad je ratu došao kraj, krenuo je u svoj zavičaj, pješačio dva mjeseca preko Rumelije i, nakon četiri godine provedene u askeru, kročio opet puteljkom niz svoje selo. A noć se na Bistričku dolinu bila već spustila i gasila se zadnja rumen u povjesmima oblaka na zapadu. Zanosio se pod bremenom umora i udarao stopalama o kamenje i čaporove na puteljku. Stigao je do prve česme i, pošto se napio njene vode, sjeo i gledao u žmirkave zrake zapaljenih lučevih zublji, koje su se ozdo iz doline, iz katafa, javljale i jedva kroz noć probadale. Čuo je i prepoznao kašljanje starca Huseina i njegovo koračanje. Nakašljao se i on, tek toliko da se starcu javi, i ustao da se s njim sretne i da se pozdrave.

• Details
• Contents