Razigravanje pa usklađivanje temeljnih silnica teksta
Playing and harmonizing the fundamental forces of the text

Summary/Abstract: Više naših najumnijih književnih kritičara složenošću svojega diskursa i znatnim refleksivnim angažmanom adekvatno je pretražilo iznimno osebujnu poetiku Andriane Škunce. Krešimir Bagić je, primjerice, u svojoj zbirci književnih kritika Brisani prostor iz 2002. godine ustvrdio da, ako je itko imao sreće s kritičarima, njihovom naklonošću i usredotočenošću na poetičku raščlambu, onda je to spomenuta pjesnikinja. No, sam nije — implicitnije ili eksplicitnije — iskazao pretjeranu naklonost prema tome pjesništvu u kojemu, prema njemu, u velikoj mjeri vlada tautologičnost i retoričnost. No, većina se kritičara, ne zadržavajući se u prvome redu na Škuncinoj stilističkoj razini, nastojala u punoj mjeri suočiti sa svim, počesto i teže razaberivim, protegama cjelokupnog svijeta književnog djela (prema Romanu Ingardenu), ako se on uopće više može misliti kao koherentan.

• Details
• Contents