Moj budući otac osjeća da ga gledam
My future father feels like watching him

Summary/Abstract: Ima tomu podosta kako me muči tugaljivo pitanje: kako to da se ne mogu sjetiti lica svojih roditelja i proširene porodice (baka, djed) iz njihovih najmlađih dana i godina? Tko je kriv tomu? Naš mozak — koji nije mogao isfotografirati i uskladištiti rana lica u naša atomizirana dječja neuronska spremišta? Ima u tome neka razvojna greška samog mozga. Čak i neka vrst nepravde: svi moji »veliki« iz bliže i daljnje obitelji mogli su ponijeti razvojnu sliku mog odrastanja gotovo bez mrlje i čisto: moje rođenje, djetinjstvo, prvu mladost, muževno doba života, pa i sam početak starenja. Ali ima u tome životnom rukopisu i ciklusu i neka pravda: sve moje bližnje ja sam mogao doživjeti kao stare ljude, ali oni mene ne! Tako se moje nepoznavanje njihovih prvih dana i mladosti poravnava s njihovim uvidom u moju starost!

• Details
• Contents