Uspomena na jedno ljeto u Italiji
The memory of one summer in Italy

Summary/Abstract: Kada me – kao što je danas slučaj - poput britvice oštra studen natjera u kuću, odakle kroz prozor promatram ples snježnih pahulja na vjetru i ples automobila na zaleđenoj cesti, preostaje mi samo prisjetiti se nekih toplijih trenutaka. U pamet mi odmah dođe sjećanje na proteklo ljeto, koje sam, zajedno s fra Jozom Šarčevićem i fra Robertom Sliškovićem, proveo u Firenzi, jednoj od europskih kulturnih i turističkih prijestolnica, smještenoj skoro u samom srcu apeninske čizme. Tamo smo, zajedno s brojnim studentima iz svih kutaka plavog planeta, pohađali tečaj talijanskog jezika. Mnogo toga korisnog i zanimljivog čovjek čuje i nauči od svih tih ljudi. “Glavni štab” u Firenzi nam je bio samostan San Salvatore al Monte, smješten tik do trga Piazza Michelangelo, na kojem smo često uživali u čarobnim zalascima sunca nad Firenzom i u najboljem sladoledu koji sam u životu jeo. Fratri su nas srdačno primili, a i mi smo se brzo uklopili. Svatko u samostanu je imao neko zaduženje, pa tako i mi. Osobito zanimljivo je bilo zajedničko pripremanje večere. Talijanska kuhinja je odlična, jedino nas je mučio oskudan doručak: keks i čaša mlijeka, to je za nas nespojivo s pojmom dobrog doručka. Osim kuhinje, svidio mi se i talijanski mentalitet. Talijani vole fi zički kontakt, grle se, cmakaju, tapšaju po leđima, vole puno priče, drame, osjećaja, galame, za razliku od, recimo, Nijemaca, koji su uglavnom hladniji, službeni, ozbiljni i dostojanstveni (Schopenhauer je rekao kako se “s Italijom može živjeti kao s ljubavnicom, danas u žestokoj svađi, sutra u obožavanju, a s Njemačkom kao s domaćicom, bez velike srdžbe i bez velike ljubavi.”).

• Details
• Contents