Znanosti
Sciences

Summary/Abstract: U 12. stoljeću duhovna je elita doživjela procvat, koji je proizašao iz francuskih katedralnih škola i vodio do utemeljenja prvih univerziteta u Parizu, Bologni i Oxfordu: uz teološku izobrazbu klerika isprva se neprimjetno, a onda sve nepreglednije uvlačilo znanstveno mišljenje. Potaknuta novim prijevodima arapskih i grčko-antičkih tekstova na latinski, koji su u 12. i 13. stoljeću nastali prije svega iz dodira sa Španjolskom, uskoro je postala očitom potreba da se pouku oslobodi od stiska crkvene kontrole, tako da su se učitelji i studenti ujedinili u tijela vlastitog prava. U nove metode, kojima se na univerzitetima poučavalo i kojima se bdjelo nad tekstovima autoriteta, ubrajala se skolastička metoda, koja je argumentima (za i protiv) tražila dokaze i temeljila se na aristotelovskoj logici. Jer, kako god to čudno zvučalo, logičko mišljenje nije u visokom srednjem vijeku do tada bilo samostalno – barem ne u teologiji. U njoj je vjera trijumfi rala nad razumom. U samostanskim se školama izobrazba sastojala u tome da se Bibliju i spise crkvenih otaca dalje proslijedi, a sadržaj pounutri. Postavljati kritička pitanja vezano za spise i o tome raspravljati, bila je revolucionarna zamisao koja je tradicionalne teologe stavila pred velike probleme.

• Details
• Contents