Sjećanje iz Bihaća
Memory from Bihać

Summary/Abstract: Sjećanja su ponekad radosnija od samih događanja jer su se iz nekadašnjeg mnogoglasja oblikovala samo poneka. U Bihaću, toj najisturenijoj bosanskoj franjevačkoj župi prema Zapadu, proveo sam prvu godinu svoga svećeničkog djelovanja (1964.-65.). O tome sam imao puno bilježaka ali su mi one uništene 2. srpnja 1992. u vrijeme srpske agresije pod ruševinama plehanskoga samostana. Ipak, dio njih ostao je u meni svjež i postao djelić vlastite osobnosti. Bilježim ih fragmentarno, onako kako sam ih u ono doba vidio i doživio ne povezujući jedno s drugim. U to sam vrijeme bio istodobno i student šeste godine Teološkog fakulteta u Ljubljani, pisao svoj diplomski rad, pohađao predavanja za poslijediplomski studij pa je posla bilo na pretek. Ali, bio sam mlad. U grad ranije nisam dolazio, niti sam susretao svoga prvoga župnika fra Bonu Ravlića (Ripci/ Rama, 11. XI. 1914 – Š ćit, 11. I. 2006). A i on je bio došao samo nekoliko dana prije mene i od fra Alojzija Atlije preuzeo župu.

• Details
• Contents