Mile Stojić – pjesnik metafizičke melankolije i nostalgije
Mile Stojić - poet of metaphysical melancholy and nostalgia

Summary/Abstract: Za Milu Stojića metafizika je vjernost ovom svijetu i odgovornost za ovaj svijet, točnije rečeno, vjernost onim vrijednostima koje život na ovom svijetu čine smislenim, lijepim, uspjelim i sretnim životom. Te vrijednosti možemo imenovati. To su za Stojića solidarnost, ljubav prema bližnjem i ironija. Solidarnost ne samo s ljudima koje pate, nego i solidarnost sa svakim živim bićem (sa svakim Božjim stvorenjem) na ovoj zemlji i solidarnost s cijelim ovim planetom koji se zove Zemlja, i s cijelim svemirom (to nas podsječa na Tina Ujevića i na sv. Franju Asiškog). Ljubav prema bližnjemu uključuje zahtjev da se prema svakom čovjeku kojega sretnem ponašam kao bližnji, onako kao što se Samarijanac u Evanđelju pokazao bližnjim neprijatelju svoje vlastite nacije i svoje vlastite religije. Biti, dakle, bližnji svakom čovjeku, osobito svom neprijatelju (to zapravo znači praktično nasljedovati Isusa). Takav način ponašanja pretvara ovaj svijet mržnje i nasilja u svijet nesebične i ponizne ljubavi. Stojić prakticira ironiju upravo u sokratovskom smislu. Sokrat se svojim sugovornicima predstavlja kao neznalica i pokušava svojim pitanjima osloboditi svoje sugovornike od njihove sigurnosti, od njihova sigurnog znanja. Cilj je ironije da sugovornici uvide kako je njihovo znanje nesigurno, da zapravo uvide svoje neznanje. Upravo uviđanje vlastitog neznanja je pretpostavka istinske spoznaje, istinskog traganja za istinom. Ironijom dovodimo u pitanje uobičajenu paradigmu mišljenja i djelovanja i tako postajemo otvoreni za traženje istine. Istina je jedna, istina nas sve nadilazi i sve povezuje u jednu zajednicu. Karl Jaspers je rekao: “Istina je ono što nas povezuje” (Wahrheit ist, was uns verbindet).

• Details
• Contents