PUSTO TURSKO (ZAMJENE 4)
BLEAK TURKISH (ZAMJENE 4)

Summary/Abstract: Došavši u Beograd, prvi put požalih što sam ove zapise pisao više o sebi no o drugima. Idući ulicama, nijesam mogao naći ni jednu mahalu, džamiju, medžlis, hamam, han, saraj, bezistan, musafirhanu, begovsku ili aginsku kuću – tamo gdje ih je posljednji put vidio i ostavio veliki putnik Čelebi Evlija. Razbolio sam se od toga ili od duga puta, loša konaka i kratkog odmora, od raznovrsne hrane, uvijek pripremljene za neke druge, nepoznate i gladne putnike, kojima će se, učiniti dobro i lijepo sve što im se bude prinijelo. Najednom me podiđe drhtavica i pade snemog, noge mi se oduzeše i okrenu nesvjestica, mada sam cijelog dana osjećao kako me probadaju trnci, opominjući me na skoru bolest. Uzeh konak u jednoj kući na Topčideru, iako me Osman-batal nagovarao da se primaknemo Kalemegdanu, ostali su mu, kaže, neka sjećanja i nezaboravni pogledi s Kalemegdanske tvrđave, i rijeke ispod nje. Nijesam mario za njegove uspomene, uzimali su me čudni muri, nagovještavajući skoru bolest koja mi se neće proći za desetak dana, ako ne i više. Možda i zbog toga nijesam imao strpljenja da slušam Osman-batalova dokona prisjećanja.

• Details
• Contents