IDENTITET KAO SUDBINA
IDENTITY AS DESTINY

Summary/Abstract: Čovjek nije samodovoljno biće. Uvijek i na svakom mjestu čovjek vijek svoj vjekuje u zajednici sa ostalim pripadnicima svoje vrste. Još je Aristotel govorio da izvan zajednice čovjek nije to što jeste i ne može opstati, izvan društva opstoje samo zvijeri i besmrtni bogovi. Već od samog rađanja, socijalni milje utiskuje u čovjekovu svijest svoje tragove, svi smo zatočenici vremena i prostora u kome se odigrava naše postojanje. Naše zajedničko bivstvo sa drugim ljudima izgrađuje institucije koje, svojom moći, daju slike o nama, daju svoja shvatanja smisla ljudskog života, njegovog položaja i uloge u svijetu (država, narod, porodica, vjerska zajednica, itd.).

• Details
• Contents