ZORNICA
ZORNICA

Summary/Abstract: Zornica… Na sam spomen, obuzme me dragost, sjeta… Kada sam bila dijete ništa me nije toliko radovalo niti ispunjavalo nekom unutarnjom toplinom kao pomisao: sutra je Zornica (jer se nekada u mjestu gdje sam odrasla, misa zornica slavila samo na prvi dan Božića). Na Badnji dan kod nas se postilo. Jela se samo nemrsna hrana pa smo dva moja brata i ja jedva čekali da otkuca ponoć da bismo mogli pojesti kolač, meso, maminu sarmu od koje je mirisala cijela kuća, a koja je svake godine na Badnju večer upravo u tom trenutku, iza ponoći „krčkala“ na „šporetu“. Kada bi se do sita najeli, ne bismo spavali, jer čekali smo da izbije pet sati ujutro da bismo se mogli spremati za zornicu.

• Details
• Contents