Krajolik tehnike
Landscape technique

Summary/Abstract: »Priroda kao krajolik jest plod i proizvod teorijskog duha« — ova rečenica iz mjerodavne Ritterove analize krajolika kao indikacije funkcije estetičkoga u modernom društvu1 precizno zacrtava polazište s kojeg ćemo nastojati napipati, dakako, tek nevelik dio pojmovne mreže spletene oko pojmova umjetnosti i rada. Doživljavanje krajolika u »izlaženju u prirodu« gotovo se ne pojavljuje u relevantnoj suvremenoj umjestnosti:2 uz jednu jedinu iznimku osebujne karakteirstike, naime, u posredovanju kamerom.3 U tom smislu problem krajolika nešto je marginalno, no već kratko upoznavanje s poviješću doživljavanja prirode kao krajolika (a povijest je pregledna, sređena i ne dopušta nikakvu nivelizirajuću misao kako je ljudima to »oduvijek« »samo po sebi razumljivo«) ukazuje na prekrasno čvorište predstava o stvaranju i preslikavanju, na opreke između kulturnog i prirodnoga, radnog ovladavanja svijetom ili proizvođenja svijeta. A na ontičkoj razini koegzistiraju zdravorazumsko prihvatanje osjetilne izvjesnosti, zadivljenost »prirodnim fenomenom« i već veoma prošireno prihvaćanje suvremenih uvida poput Einsteinovog izrijeka »tek teorija odlučuje o tomu što možemo promatrati«.

• Details
• Contents