Stavi me kao pečat na svoju ruku
Put me as a seal on your hand

Summary/Abstract: Često mi u sjećanje dođu ruke moje pokojne bake Ane. Dok sam još bio dječak živo me zanimalo što je to nacrtano na njezinoj desnoj i lijevoj ruci, prstima i nadlaktici. Na staračkim rukama izmorenim teškim seljačkim poslom, podizanjem djece i unučadi skladno su bili poredani i iscrtani sivoplavi križići, kružnice i grančice. Na moja znatiželjna pitanja: Što ti je to, baba, po rukama? Zašto si to crtala? Uslijedio bi odgovor: A, moj sinko, šuti! Tetovaže koje je nosila na ruci podsjećale su je na bol koju je doživjela u djetinjstvu kada je odlučila bocati (tetovirati) križiće. Praksa tetoviranja ruku u prošlosti nije bila puki hir pojedinca kao danas, nego kolektivna praksa katolika u Bosni. Tetoviranjem katolika u Bosni prvi se bavio dr. Leopold Glück, a oko ovog pitanja osobito se zalagao poznati arheolog Ćiro Truhelka. Svoj kratki rad o tetoviranju katolika u Bosni i Hercegovini objavio je u Glasniku Zemaljskog muzeja, na njemačkom jeziku, tiskanom u Beču 1896. godine pod nazivom Die Tätowirung bei den katholiken Bosniens und der Hercegovina. Tetoviranje katolika u Bosni predstavlja nešto specifično i samo njima svojstveno. Oni pojavu ovoga fenomena stavljaju u razdoblje osmanske vladavine. Iscrtane križeve na koži smatrali su identitetskim znakom po kojemu su se kršćani raspoznavali. Poznato je da su Turci u pokorenim krajevima svoga imperija običavali odvoditi djecu u razdoblju od osme do trinaeste godine u Carigrad. Tamo su zatim preodgajana i islamizirana. Mušku djecu bi vojno obučavali i regrutirali u redove janjičara, a djevojčice bi često završavale u sultanovu haremu ili kao sluškinje u kućama vezira i begova diljem carstva. Ivo Andrić na prvim stranicama svoga djela Na Drini ćuprija opisuje jedan takav slučaj odvođenja pravoslavnog dječaka i žalost njegove majke koja mu svim silama želi urezati u pamćenje kršćansko ime i porijeklo. Koliko je katolicima u Bosni bilo važno ostati u kršćanskoj vjeri, govori činjenica da su subote preko cijele godine postili od mesa i svega bijeloga kao zahvalu Bogu što nisu prešli na islam. Sjećanja žena koje danas nose tetovaže na rukama uglavnom su vezana za osmanski period. Manje im je poznata činjenica da tetoviranje u Bosni ima duboke korijene u prošlosti čak starije i od kršćanstva. Prije dolaska Slavena na Balkan tetoviranjem kože isticala su se ilirska plemena: Japodi, Tračani, Dačani i Agitarci.

• Details
• Contents