Kritička filozofija duha
Critical Philosophy of Mind

Summary/Abstract: Danas se ljudske spoznajne moći istražuju unutar filozofije duha. Kritika2 se ne usmjerava ka njenom cilju postizanja jedne šire klasifikacije, to jest „teorije“ naših duhovnih kapaciteta. No, ukoliko je čitamo između redova (Kritiku), nalazimo brojne osnove za jednu transcendentalnu psihologiju čija je spoznajnoteorijska strana često zanemarivana. Ona je sve drug osim jedne, kako to Strawson (1966) na čudan način kategorički tvrdi, fantomske znanosti. Sam program Kritike usmjerava filozofiju duha u jednom osobitom pravcu; ona (Kritika) zahtijeva da se ova (filozofija duha) usmjeri,a ne da to direktno i bude, u pravcu jedne kritike spoznaje. Protiv jednog novijeg pokušaja da se Kritika čita kao direktan doprinos današnjoj kognitivnoj znanosti (Brook) je metodološka provalija koja dijeli jednu transcendentalnu od jedne empirijski dokazive teorije. Ovdje nije odlučujuće to što Kant današnje znanosti koje proučavaju kogniciju nije poznavao, već to što one, neurofiziologija, psiholingvistika i računarska znanost, postavljaju empirijska umjesto transcendentalnih pitanja. Zato i ne čudi da Kantova glavna teza u filozofiji duha, naime teza transcendentalnog idealizma, kod Brooka igra samo jednu sporednu ulogu.

• Details
• Contents