Panonske tišine i sakralizacije u poeziji Zvonimira Stjepanovića
Pannonian Silence and Sacralization in the Poetry of Zvonimir Stjepanović

Summary/Abstract: Interpretativni modusi ponekad mogu krenuti od samih naslova koje je autor odabrao svome stihovlju. Naslov može i ne mora uvijek biti upućujući u dekodiranje semantike niže slijedećega književnog teksta, no u slučaju pjesništva Zvonimira Stjepanovića naslovi su, dobrim dijelom, signirana mjesta, koja se semantički nadovezuju i nadopunjuju poetskim iskazom koji slijedi. Već uvidom u naslove pomisliti je da je riječ o poetskom tkivu koje propituje dvojako afektivno vrelo. Naslovi poput „Ružmarin“, „Kukuruzi resaju“, „Plavetnilo neba“ ili „Bablje ljeto“, „Vjetar lišće valja“, tako stoje u konfrontaciji s naslovima poput „Lice i srce“, „Radovanje“, „Kunjanje“ jer se prvi odnose na neposredne osjetilne senzacije iz prirodne biosfere, a drugi se referiraju na subjektov duhovni i emotivni habitus

• Details
• Contents