Posttraumatski rast kod oboljelih od karcinoma
Posttraumatic growth in cancer patients

Summary/Abstract: Često su filozofi, književnici i drugi umjetnici prepoznavali i opisivali pojedine fenomene prije znanstvenika. Doduše, u odnosu na znanstvenike, umjetnici imaju olakotnu okolnost. Njihove izjave ne podliježu strogoj znanstvenoj provjeri. S druge strane, ono što znanstvenici izjave, automatski postaje predmet višestruke i mnogostrane provjere. Pogledajmo kako je to išlo s dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja. O posljedicama traumatskih iskustava pisali su brojni umjetnici kroz stoljeća. Smatra se da je još Homer u svojoj Ilijadi opisao simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Ipak PTSP kao poseban dijagnostički entitet, prvi put ulazi u dijagnostičke kriterije tek u DSM-III 1980. godine (APA). Definiran je kao skupina karakterističnih simptoma (ponovnog proživljavanja, pojačane pobuđenosti, izbjegavanja i sleđenosti) koji se javljaju “nakon izlaganja stresnom događaju koji je izvan uobičajenog ljudskog iskustva”. Uslijedila je znanstvena provjera (ona koja razlikuje znanstvenike od umjetnika). I utvrđeno je da su traumatski stresni događaji koje navodi DSM-III kao kriterij za dijagnozu PTSP-a, jako česti u općoj populaciji. Ubrzo je postalo jasno da nije točno da je traumatski događaj „izvan uobičajenog ljudskog iskustva“.

• Details
• Contents