Rancière i francuski svibanj ‘68: Zašto je političko nužno estetičko?
Rancière and the French May '68: Why is it political necessarily aesthetical?

Summary/Abstract: Pedeset je godina prošlo od svibanjskih nemira u Parizu 1968. godine koja je, prepuna političkih događaja u svijetu, otvorila ključna pitanja u funkcioniranju zapadnih demokracija koje su demokraciju kao pojam još uvijek razumijevale arhaično – kao politički poredak, kao vlast, kao vladavinu.1 Upravo je u tome ležala njihova temeljna pogreška jer demokracija nema formu koja bi joj određivala dovršenost, odnosno, ona nije poredak, oblik vladavine ili vlasti, ona je ne-poredak, »anarhija«, kako pokazuje Platon, »vladavina bez vladavine« (gouvernement sans gouvernement), kako piše Rousseau (misleći i na vladavinu bez vlade), ili »nesuglasnost« (mésentente), kako uvjerava Rancière. Tog su svibnja u Parizu i čitavoj Francuskoj blokirana sveučilišta, tvornice i ulice, a demokracija se nakon dugo vremena vratila tamo gdje pripada – ulici jer ondje je ljepota (la beauté est dans la rue), s koje sve ponovno izgleda mogućim.2 Politika odnosno demokracija više nije forma vladavine unutar koje postoji samo zadano »umijeće mogućega« nego zahtjev za nemogućim pretvoren u parolu: »Budite realni, tražite nemoguće« (soyez réalistes, demandez l’impossible) jer »izbori su za idiote« (élections, piège à con).

• Details
• Contents